SUVREMENI METODIĈKI PRISTUP BAJKAMA U RAZREDNOJ NASTAVI - PDF

Description
Sveuĉilište Jurja Dobrile u Puli Odjel za odgojne i obrazovne znanosti PETRA RIBARIĆ SUVREMENI METODIĈKI PRISTUP BAJKAMA U RAZREDNOJ NASTAVI Diplomski rad Pula, Sveuĉilište Jurja Dobrile u Puli Odjel

Please download to get full document.

View again

of 42
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Advertisement

Publish on:

Views: 5 | Pages: 42

Extension: PDF | Download: 0

Share
Transcript
Sveuĉilište Jurja Dobrile u Puli Odjel za odgojne i obrazovne znanosti PETRA RIBARIĆ SUVREMENI METODIĈKI PRISTUP BAJKAMA U RAZREDNOJ NASTAVI Diplomski rad Pula, 2015. Sveuĉilište Jurja Dobrile u Puli Odjel za odgojne i obrazovne znanosti PETRA RIBARIĆ SUVREMENI METODIĈKI PRISTUP BAJKAMA U RAZREDNOJ NASTAVI Diplomski rad JMBAG: , redoviti student Studijski smjer: Integrirani preddiplomski i diplomski sveuĉilišni uĉiteljski studij Predmet: Metodika nastave hrvatskog jezika II. Mentor: doc. dr. sc. Marko Ljubešić Pula, lipanj IZJAVA O AKADEMSKOJ ĈESTITOSTI Ja, dolje potpisana Petra Ribarić, kandidatkinja za magistru primarnog obrazovanja ovime izjavljujem da je ovaj Diplomski rad rezultat iskljuĉivo mojega vlastitog rada, da se temelji na mojim istraţivanjima te da se oslanja na objavljenu literaturu kao što to pokazuju korištene bilješke i bibliografija. Izjavljujem da niti jedan dio Diplomskog rada nije napisan na nedozvoljen naĉin, odnosno da je prepisan iz kojega necitiranog rada, te da ikoji dio rada krši bilo ĉija autorska prava. Izjavljujem, takoċer, da nijedan dio rada nije korišten za koji drugi rad pri bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj ili radnoj ustanovi. Pula, lipanj Studentica: Petra Ribarić 3 SADRŢAJ 1. UVOD 6 2. TEORIJSKI PRISTUP Definicija i razvoj bajke Kompozicija i osobine stila i jezika Likovi Teme Pedagoški spor BAJKA U RAZREDNOJ NASTAVI Programsko odreċenje bajke Ustrojstvo nastavnog sata Pripremanje uĉenika/uĉenica za ĉitanje bajke Interpretativno ĉitanje bajke Provjeravanje doţivljaja Prepriĉavanje teksta Analiza teksta (interpretacija) Uopćavanje Pripremanje uĉenika/uĉenica za interpretativno ĉitanje i druge oblike samostalnog stvaralaĉkog rada Zadavanje zadataka za samostalan rad kod kuće SUVREMENI METODIĈKI PRISTUP Metodiĉki sustavi nekada i danas Multimedijski sustav Zvukovni zapisi TV i film Raĉunalo i internet Mobilni telefon Komunikacijski sustav PRIMJERI METODIĈKIH MODELA U OBRADI BAJKE Primjer metodiĉkog modela u obradi bajke Pepeljuga Charlesa Perraulta Prvi sat Drugi sat Treći sat Ĉetvrti sat Peti sat Primjer metodiĉkog modela u obradi bajke Plesna haljina ţutog maslaĉka Sunĉane Škrinjarić Prvi sat Drugi sat Treći sat ZAKLJUĈAK SAŢETAK SUMMARY POPIS LITERATURE 1. UVOD Bajka se, iako poznata kao jedna od najstarijih oblika usmenog narodnog stvaralaštva, dugi niz godina djeci ĉitala s oprezom zbog pedagoškog spora o njezinoj odgojnoj ulozi. Nerijetko se od zastupnika tog mišljenja znalo ĉuti kako knjiţevno djelo mora prikazivati stvarne, odnosno realne, ţivotne situacije, a naroĉito kada je rijeĉ o djeci mlaċe školske dobi. S vremenom svako se mišljenje o negativnom utjecaju bajke u potpunosti prevladalo i nijedno nije uspjelo sprijeĉiti uvoċenje bajke u nastavani plan i program za osnovnu školu. Dok se s poĉetka bajkama u nastavnom procesu pristupalo s ciljem usvajanja što većeg broja knjiţevnopovijesnih ĉinjenica i podataka iz autorove biografije, ĉime su se kod uĉenika razvijale samo reproduktivne sposobnosti i pamćenje, a ne analitiĉke sposobnosti, estetski smisao i kritiĉki stav; danas se bajkama pristupa nešto suvremenijim metodiĉkim sustavima. Uĉenike se podiţe na višu razinu sudjelovanja u nastavanom procesu, ĉime uĉitelj/uĉiteljica više nema ulogu samo predavaĉa nego i organizatora nastavanog procesa, a uporabom najsuvremenijih sredstva i pomagala, kao i lanaca komunikacijskih situacija s razliĉitim oblicima i metodama rada, nastavni se proces u potpunosti oplemenjuje i ĉini zanimljivijim. U ovome će se radu pod naslovom Suvremeni metodiĉki pristup bajkama u razrednoj nastavi, pokušati objasniti pristup bajkama u razrednoj nastavi kroz neke od najsuvremenijih metodiĉkih sustava nastave knjiţevnosti. Suvremenim se metodiĉkim sustavima uĉitelji/uĉiteljice danas sve više koriste, a uĉenici ih rado prihvaćaju naroĉito kada je rijeĉ o uporabi najsuvremenijih nastavnih sredstava i pomagala i razliĉitih oblika i metoda rada. Rad se sastoji od teorijskog i praktiĉnog dijela u kojemu moţemo vidjeti primjere metodiĉkih modela u obradi bajke kroz dva suvremena metodiĉka sustava multimedijski i komunikacijski sustav. Nakon uvoda, bavit ćemo se teorijskim pristupom gdje ćemo objasniti definiciju i razvoj bajke, od njezinih samih poĉetaka do danas, te navesti bitne karakteristike bajke kao što su kompozicija i osobine stila i jezika, likove i teme koje se kroz bajku provlaĉe, ali i pedagoški spor o odgojnoj ulozi bajke. U trećem dijelu, koji je takoċer teorijskog tipa, promatrat ćemo programsko odreċenje bajke kroz prva ĉetiri razreda osnovne škole i ustrojstvo nastavnog sata za interpretaciju bajke kroz osam faza. Ĉetvrtim dijelom prikazati ćemo razvoj ka suvremenim metodiĉkim sustavima nastave knjiţevnosti u kojima se bajka sve ĉešće obraċuje i detaljno razraditi dva suvremena metodiĉka sustava multimedijski i 6 komunikacijski. Peti je dio rada praktiĉnog tipa i predstavlja primjere metodiĉkih modela u obradi dviju bajki u multimedijskom i komunikacijskom sustavu nastave knjiţevnosti, odnosno primjere priprema za sat obrade bajke kroz te sustave. U tim ćemo se modelima susresti s primjerenim strukturama sati s obzirom na uporabu raznih suvremenih medija i nastavnih situacija. Iako na prijedloge struktura sati suvremenih metodiĉkih sustava nastave knjiţevnosti, u struĉnoj literaturi, još uvijek teško nailazimo, njihova bi primjena u nastavi, s obzirom na suvremeno društvo i svijet u kojem ţivimo, trebala postati sve uĉestalija. 7 2. TEORIJSKI PRISTUP 2.1. Definicija i razvoj bajke Bajka predstavlja jedan od najstarijih oblika usmenog narodnog stvaralaštva koji i nakon nekoliko tisuća godina još uvijek potiĉe razvoj djeĉje mašte, ispunjava djetetovu potrebu za ĉarolijom, oblikuje djetetovu osobnost, obraća se njegovom nesvjesnom koristeći slike i simbole, upozorava ga i daje odgovore na brojne ţivotne nevolje. Svrstava se u jednostavne oblike prozne vrste zajedno s mitovima, legendama i zagonetkama. Pretpostavlja se da su svi ti oblici nekada nastali u narodu i kao takvi se dugi niz godina usmeno prenosili s koljena na koljeno, i koji su se, vjerojatno zbog stvaralaĉke moći jezika, jednostavnog stila pisanja i uporabe ĉudesnosti u pojavama i likovima iz svakodnevnog ţivota, još danas zadrţale u narodu i uvrstile se u pisanu knjiţevnost. U tim se oblicima odraţavao cjelokupni društveni ţivot naroda koji je izraţavao svoje poteškoće i probleme i traţio rješenja za njih. Oni su veoma vaţan dio povijesti knjiţevnosti iz razloga što su upravo iz njih proizašli svi oni sloţeni oblici, primjerice roman, pa ih stoga moţemo shvatiti i kao pretknjiţevne vrste (naravno, u smislu suvremenog pojma knjiţevnosti), ili kao vrste na razmeċu poezije i proze 1. Te iste bajke, koje su danas uvrštene u djeĉju knjiţevnost, nekad uopće nisu bile namijenjene djeci iz razloga što katkad nisu prikazivale stvarnu sliku svijeta i stvarne zbiljske likove, što se smatralo pogrešnim utjecajem za razvoj djeteta. MeĊutim, djeca su ovu knjiţevnu vrstu doĉekala raširenih ruku i prihvatila je kao namijenjenu iskljuĉivo njima. Ĉesto se meċu djecom, ali i u narodu, izraz bajka izjednaĉava s pojmom priĉa, no pritom valja razjasniti kako se pojam priĉa upotrebljava kao termin nadreċen jednostavnim proznim oblicima: bajci, mitu, legendi, sagi, zagonetki, poslovici, vicu. Rijeĉ bajka dolazi od glagola bajati, što znaĉi vraĉati, odnosno ĉarati, ali još uvijek znamo naići i na zastarjeli naziv gatka koji je nastao prema istoznaĉnom glagolu gatati. 2 U Teoriji knjiţevnosti 3 bajka se definira kao osobita knjiţevna vrsta u kojoj se ĉudesno i nadnaravno isprepliću sa zbiljskim na takav naĉin da izmeċu prirodnog i natprirodnog, 1 Solar, M. (1997). Teorija knjiţevnosti. Zagreb: Školska knjiga, str Pintarić, A. (1999). Bajke. Pregled i interpretacija. Osijek: Matica Hrvatska 3 Solar, M. (1997). Teorija knjiţevnosti. Zagreb: Školska knjiga 8 stvarnog i izmišljenog, mogućeg i nemogućeg, nema pravih suprotnosti. Nadalje Solar navodi kako se bajka po naĉinu izraţavanja, ponavljanjima i varijacijama motiva, pribliţava poeziji, a zbog njezinih ostalih stilskih osobina, kao što su odsutnost psihološke karakterizacije, ustaljenost likova i tipova ponašanja, ĉudesnost, polarnost dobra i zla, te nesputanost mašte, smatra strogo odreċenom knjiţevnom vrstom. Solarova definicija bajke danas se ĉesto upotrebljava, ali postoje i brojne druge definicije. Tako primjerice, Milan Crnković kao bitnu odrednicu bajke istiĉe ĉudesnost i govori kako ono u bajci ţivi kao da je stvarno i daje joj osnovno obiljeţje. Ivo Zalar bajku definira kao knjiţevnu vrstu u kojoj nema dugih opisa i oznaka mjesta i vremena, a u kojoj su zastupljenost metamorfoze, odnosno preobrazbe likova, natprirodnih bića, jednodimenzionalnost likova i jednostavnost stila priĉanja gotovo neizostavni. Po Karlu Justus Obenaueru bajka je vrsta s jasnom strukturom i rašĉlanjenošću na više epizoda sa sretnim završetkom i ostvarenjem djeĉjih ţelja, a Stjepko Teţak piše da se ne bi pogriješilo uzme li se termin bajka za sve priĉe u kojima se slika svijeta izgraċuje na nestvarnim, nadnaravnim elementima i u kojima je, kao u animiranom filmu, sve moguće bez ĉudotvorstva. 4 Bajka se kao knjiţevna vrsta do danas mnogo razvijala i mijenjala, pa tako s obzirom na vrijeme nastanka i naĉin pisanja moţemo reći da razlikujemo tri vrste bajke: 1. narodnu bajku, 2. umjetniĉku bajku, 3. fantastiĉnu priĉu ili suvremenu bajku. Narodna bajka danas ĉesto nosi i naziv klasiĉna bajka, iz razloga što je to bila poĉetna struktura bajke i što se kao takva dugo zadrţala. Takvu bajku bitno obiljeţavaju natprirodna bića (vještice, vile, zmajevi), ĉudesni predmeti (ĉarobno zrcalo, leteći ćilim) i nemoguća dogaċanja (pretvorba ţabe u kraljevića). Radnja obiĉno poĉinje in media res, odnosno u središte zbivanja, a poĉeci i završeci su stereotipni (Bio jednom jedan ; Ţivjeli su sretno sve do svoje smrti.). Vremenski i prostorno su neodreċene, sadrţe optimistiĉan ton i strogu polarizaciju likova dobri bivaju nagraċeni, a zli kaţnjeni. Globalna je tema sukob dobra i zla, karakteri nisu precizno opisani niti što se tiĉe fiziĉkog izgleda niti psihološke karakterizacije, a radnja je zgusnuta niţu se dogaċaji i epizode bez opisa. Svoj puni procvat 4 Pintarić, A. (1999). Bajke. Pregled i interpretacija. Osijek: Matica Hrvatska 9 narodna bajka doţivljava s pojavom braće Grimm, Jacoba i Wilhelma, dvojice njemaĉkih revnih sakupljaĉa bajki. Mnoge poznate bajke, kao što su Crvenkapica, Snjeguljica i Trnoruţica, djeca širom svijeta upoznaju upravo putem njihovih verzija. Oni su, osim što su biljeţili i obraċivali narodne bajke, bili i prvi koji su ih poĉeli sustavno teoretski prouĉavati. 5 MeĊutim, u sudaru s civilizacijom narodna je bajka doţivjela brojne promjene. Od mnogih varijacija jedne bajke, autori bi izabrali onu najljepšu i najbolju, zatim bi u nju dodali neke dijelove iz drugih varijanti koji bi im se svidjeli i ĉinili se uspjelima, te ih na kraju jeziĉno i stilski prilagodili vremenu u kojem ţive. Na taj je naĉin nastala nova vrsta bajke umjetniĉka bajka. Najveći je pomak u razvoju umjetniĉke bajke uĉinio Hans Christian Andersen, što mu je donijelo naslov kralja bajki. Struktura njegovih bajki isprva je bila sliĉna narodnoj, ali je narodne motive s vremenom zamijenio motivima iz vlastitog ţivota, oĉistio ih od grubosti, dodao im lirske opise i emotivan ton pripovijedanja. Uveo je nove zanimljive likove, kao što su personificirane biljke i stvari, urbanu tematiku i socijalnu problematiku. Mnoge njegove bajke sadrţe tugu, tragiĉne završetke i ironiju. Oštra su kritika svijeta i društva pa iz njih nestaje optimizam koji je bio prisutan u narodnim bajkama. Najveća promjena u strukturi bajke nastala je pojavom Lewisa Carrolla koji je stvorio novi tip bajke kojemu je dao i novo ime fantastiĉna priĉa (engl. fantasy, ĉudesno), unijevši u nju motiv podsvjesnog, a gdje je pojam fantastiĉno nešto što neoĉekivano prodire u stvarni svijet izazivajući u njemu pomutnju 6. Lewis Carroll u svojim bajkama sjedinjuje zbiljski, ĉudesni i podsvjesni svijet, a potpuno odbacuje mitove i legende, što se najjasnije vidi u njegovom slavnom djelu Alica u zemlji ĉudesa. Fantastiĉna priĉa ĉesto se izjednaĉuje s pojmom suvremena bajka. Suvremena bajka je priĉa koja govori o teţnjama našeg vremena s ljudskim, ţivotinjskim ili izmišljenim likovima uz elemente basne, alegorije i znanstvene fantastike 7, ali sadrţi iste motive (zbiljsko, ĉudesno i podsvjesno) koji su prisutni i u fantastiĉnoj priĉi, pa se fantastiĉna priĉa i suvremena bajka mogu shvatit kao istoznaĉnice. U tim su bajkama glavni likovi djeca koja imaju osobine sve djece svijeta kao što su: radoznalost, dobrota, maštovitost, plemenitost, grubost i neposlušnost. Velikih autora bajki je mnogo, a svoje priĉe svi izgraċuju na temeljima bajki braće Gimm, Andersena ili Carrolla. Dok neki svoje priĉe stvaraju po uzoru na jednog od 5 Teţak, D. (1998). Bajke (antologija). Zagreb: Diviĉ 6 Ibid., str veljaĉe navedenih autora, drugi uzimaju od svakoga ponešto pa je ponekad, pri preciznom odreċivanju vrste, teško odrediti hoće li se djelo svrstati u klasiĉnu bajku, umjetniĉku bajku ili fantastiĉnu priĉu. Suvremene fantastiĉne priĉe katkad doseţu duţinu i do nekoliko stotina stranica zbog ĉega ih se ĉesto proglašava i romanima. U Hrvatskoj sakupljaĉa i autora bajki ima mnogo, a meċu najistaknutijima su: Ivana Brlić-Maţuranić, Vladimir Nazor, Grigor Vitez, Nada Iveljić, Sunĉana Škrinjarić, Dubravko Horvatić, Ljudevit Bauer, Zvonimir Balog i Zvijezdana Odobašić. Od navedenih autora narodnoj se bajci ponajviše priklonila Ivana Brlić-Maţuranić, dok su se ostali autori više usmjerili prema umjetniĉkoj i suvremenoj bajci, iako im neka djela sadrţe elemente klasiĉne bajke Kompozicija i osobine stila i jezika Bajke imaju ĉvrstu kompoziciju koja se temelji na ponavljanju. Ponavljanju se uvodne i završne reĉenice, radnje i dijalog. Uvod ne postoji, a ako postoji vrlo je kratak i sadrţi jednu do dvije reĉenice u kojima se obavještava o mjestu, vremenu, likovima, a ponekad i o moralnim osobinama likova. 8 Mnoge bajke poĉinju majĉinom ili oĉevom smrću ili junakom koji je pušten na milost i nemilost onima koji nedovoljno cijene njega i njegove sposobnosti, zlostavljaju ga ili mu ugroţavaju ţivot. Vrhunac radnje je sukob izmeċu dobrih i zlih likova iz kojega dobri izlaze kao pobjednici. Zakljuĉak je najĉešće sretnog završetka i u njemu se istiĉe kako su dobri likovi nagraċeni a zli kaţnjeni i kako je junak s poĉetka priĉe svladao sva iskušenja i usprkos njima ostao vjeran sebi i postao svoj vladar. Upravo taj sretan završetak ohrabruje dijete da se upozna i nosi sa svojim emocijama, pokazujući u ĉemu je smisao borbe za postizanjem samoostvarenja na putu odrastanja. Vrijeme i mjesto su neodreċeni, a fabula je ispriĉana jednostavnim reĉenicama što znaĉi da nema opširnih opisa, a samim time ni zaustavljanje radnje. Bajke su pisane jednostavnim stilom i jezikom koji je razumljiv djeci. Jezik, iako jednostavan, obiluje slikovitim izrazima koji su djeci neophodni za razvijanje mašte. Ta izvorna svjeţina i vrednota jezika bajki, uspjela se saĉuvati ĉak i u prijevodima istih. 8 Pintarić, A. (1999). Bajke. Pregled i interpretacija. Osijek: Matica Hrvatska 11 2.3. Likovi Likovi u bajkama najĉešće su odrasli. Prema socijalnom stanju mogu biti bogati (kraljice i kraljevi, kraljevne i kraljevići, bogati trgovci) i siromašni (ribari, siromašan trgovac, drvosjeĉa, mlinar), a prema svijetu iz kojeg dolaze zbiljski i nadnaravni. 9 Svi su ti likovi polarizirani na dobre i zle, što znaĉi da nisu istodobno i dobri i zli kao što to moţe biti u ljudskoj stvarnosti. To je zato što polarizacija dominira djetetovim duhom, pa će tako prikazivanje karakternih opreĉnosti djetetu omogućiti lakše shvaćanje razlika. 10 Nadnaravnim likovima pripadaju vile, vještice, patuljci i zmajevi. Vile su gospodarice magije, a mogu biti dobre i zle. Vrlo su uvredljive i osvetoljubive, ĉine pakosti i smišljaju razne podvale ali ih se moţe nadmudriti. Vještice su gotovo uvijek zle, opisane kao nepobjedive s nadnaravnim moćima i mogućnošću letenja na metli, kao i zmajevi koji su najĉešće prikazani kao ĉuvari skrivenog blaga. S druge strane, postoje patuljci i ĉovjeĉuljci koji nisu simbol zla i koji imaju ĉarobne moći. Oni su u bajkama uglavnom dobroćudni, vrijedni i snalaţljivi. Biljke i ţivotinje takoċer mogu biti likovi u bajkama, mogu pomagati u svladavanju zla (npr. golubovi pomaţu Pepeljugi) ali mogu biti i zle (npr. vuk u Crvenkapici) Teme Bajke priĉaju i svjedoĉe kako je siromašan postao bogat, kako je pravda pobijedila nepravdu, ljubav mrţnju, a poniznost bahatost. 11 Već iz ove same reĉenice zakljuĉujemo kako su bajke pune optimizma i vjere u dobro, što je djeci u današnjem svijetu itekako potrebno. Pobjeda koja je u konaĉnici uvijek prisutna, nije samo pobjeda nad drugima već i pobjeda nad samim sobom i nad pokvarenošću. Ono što je bitno jest to što su u svakoj toj borbi dobra i zla prisutni likovi koji su sliĉni nama samima, pa je samim time u dobro i lakše povjerovati ako zlo mogu oni pobijediti, zašto ne bih mogao i ja? Dakle, bajke su u prvom planu slika moralnih ljudskih postupaka u kojima je, kao tema, najĉešće prisutna borba dobra i zla izmeċu realnih i nadnaravnih likova u dvorcima, skromnim kućicama, šumama, pećinama, ili nekom drugom mjestu radnje koje odreċuje sam autor. 9 Ibid. 10 Visinko, K. (2005). Djeĉja priĉa povijest, teorija, recepcija i interpretacija. Zagreb: Školska knjiga, str Pintarić, A. (1999). Bajke. Pregled i interpretacija. Osijek: Matica Hrvatska, str Neizostavno je napomenuti kako bajke ĉesto obiluju i religioznim temama. Razlog tome je taj što su one nastale u razdobljima kada je religija bila najvaţniji dio ţivota. MeĊutim, bajke koje većim dijelom imaju religiozne sadrţaje, danas su zanemarene i manje poznate javnosti. Unatoĉ tome, još ih uvijek u manjoj mjeri nalazimo u bajkama koje djeca i danas ĉitaju. Koje god tematike bajka bila, uvijek sadrţava neke elemente koje tu tematiku dodatno upotpunjuju. Rijeĉ je o uvjetu, nagradi, kazni, ĉarobnim predmetima i rijeĉima, te simbolici brojeva. Uvjetom nestaje zaĉaranost likova i pronalazi se ljubav, nagradu zasluţuju samo dobri likovi, kazna se zasluţuje pakosnim i zlim postupcima, ĉarobni predmeti i rijeĉi pomaţu dobrima a kaţnjavaju zle, a brojevi ne izraţavaju samo koliĉinu nego ideje i sile i njihova je moć veća nego moć rijeĉi a najĉešći brojevi koji se javljaju jesu broj tri, sedam, dvanaest, ĉetrdeset i sto Pedagoški spor U pedagoškoj literaturi zabiljeţen je spor o odgojnoj ulozi bajke. Naime, izraţeno je mišljenje prema kojemu bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet ispunjen šokantnim ili idealiziranim situacijama, budi u djeci osjećaj straha i nelagodnosti i odvodi ih od stvarnoga ţivota. 12 Do tog je mišljenja došlo zbog pretpostavke pojedinih zastupnika koji govore kako knjiţevno djelo mora prikazivati iskljuĉivo stvarne, odnosno realne, ţivotne situacije. S druge strane nailazimo na pobornike tog mišljenja koji tvrde kako bajka umirujuće djeluje na procese formiranja osobe i nastajanja ega, te kako je ona i prije postojanja psihoanalize 13, uspješno rješavala odnose djece i roditelja. Neki pisci i pripovjedaĉi smatraju da bajke imaju terapeutski odnosno ozdravljujući potencijal i da kao takve djeluju na zahtjevne situacije i zahtjevna ponašanja u ţivotu djeteta. Prema tome miš
Related Search
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks