Podijeljena fizička skrb: Pregled istraživanja (dio I. od II) - PDF

Description
Podijeljena fizička skrb: Pregled istraživanja (dio I. od II) DR. LINDA NIELSEN I. dio ovog članka u dva dijela usmjeren je na glavne probleme vezane uz zajedničku fizičku skrb, stajalište djece, roditeljski

Please download to get full document.

View again

of 11
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Travel/ Places/ Nature

Publish on:

Views: 6 | Pages: 11

Extension: PDF | Download: 0

Share
Transcript
Podijeljena fizička skrb: Pregled istraživanja (dio I. od II) DR. LINDA NIELSEN I. dio ovog članka u dva dijela usmjeren je na glavne probleme vezane uz zajedničku fizičku skrb, stajalište djece, roditeljski sukob, suradnju i prihode roditelja. U II. dijelu raspravlja se o karakteristikama očeva, ishodima za djecu (npr. o školskom uspjehu i ponašanju) te o stabilnosti modela podijeljenog roditeljstva. Referentna literatura za oba djela navedena je na kraju I. dijela. Diljem svijeta podijeljena fizička skrb postaje sve učestalija. Donedavno je tek 5-7% američke djece po razvodu roditelja provodilo najmanje jednu trećinu ukupnog vremena sa svakim od roditelja. Većina djece živjela je isključivo s majkom provodeći u očevu domu (1) tek 4 do 5 noći mjesečno. No, promjena je očita. Primjerice, u saveznim državama Arizona i Washington 30-50% djece čiji su se roditelji razveli u posljednjih nekoliko godina, barem trećinu vremena provode sa svakim od roditelja (2;3), kao i 30% djece čiji su se roditelji razveli u saveznoj državi Wisconsin godine (Melli i Browne, 2008.). Slično tomu, u Australiji, Nizozemskoj i Danskoj približno 20% djece razvedenih roditelja nalazi se pod zajedničkom fizičkom skrbi (4;5). U međunarodnoj studiji 14 zemalja učestalost podijeljenog roditeljstva varirala je 7-15% (6). U Norveškoj 25% djece ima roditelje koji žive odvojeno, od kojih 8% djece živi s očevima, a 10% ih živi u dva doma (7). U Švedskoj, gdje sud ima pravo dodijeliti naizmjenično boravište čak i kad je jedan od roditelja protiv takve odluke, 20% djece razvedenih roditelja živi u dva doma (8). Zanimljivo, u Francuskoj oko 12% djece roditelja koji žive odvojeno provodi svoje vrijeme unutar dva doma dok dodatnih 12% djece živi s očevima provodeći neko vrijeme s majkama (9). Štoviše, u Francuskoj je od godine podijeljena fizička skrb istaknuta zakonska opcija za roditelje u razvodu. Zaista, na listi mogućih planova roditeljstva podijeljena fizička skrb nalazi se na prvom mjestu, a uključuje i koristi od zdravstvenog osiguranja i dječji doplatak za oba roditelja uzdržavane djece (10). VIŠE OD 20 STUDIJA Danas postoji više od 20 studija o obiteljima podijeljenog roditeljstva i slika je sve jasnija a ona je protivna uobičajenim pretpostavkama i krivim predodžbama o tim obiteljima. Ipak, publikacije i rasprave o podijeljenom roditeljstvu često ignoriraju Linda Nielsen, Dr obrazovanja profesor je Adolescentne i Psihologije obrazovanja na Wake Forest University u Winston Salemu, u saveznoj državi North Carolina. Njena područja ekspertize su odnosi otac-kćer i podijeljeno roditeljstvo nakon razvoda. Njezin rad o očevima i kćerima, s naglaskom na razvedene očeve, prikazan je na PBS, NPR i u brojnim časopisima i novinama na međunarodnoj razini. Osim brojnih članaka, napisala je četiri knjige o odnosima otac-kćer i sveučilišni udžbenik o psihologiji adolescenata. Kao član Association of Family and Conciliation Courts (Udruženje obiteljskih sudaca i sudaca izmiritelja) i Southeastern Psychological Association (Udruženje psihologa jugoistoka), održala je brojne prezentacije o podijeljenom roditeljstvu i razvedenim očevima i radila kao vještak u istraživanjima o podijeljenom roditeljstvu. Više informacija o njenom radu dostupno je na njezinoj web stranici ili putem a: 61 62 AMERICAN JOURNAL OF FAMILY LAW ova brojna istraživanja, a pažnja se pridaje nekolicini studija koje su najčešće usredotočene na male, odabrane uzorke visoko konfliktnih, nikad vjenčanih roditelja, među kojima je bilo fizičkog zlostavljanja. Primjerice, nedavni članak u British law school journal ima naslov Zajednička fizička skrb: pregled nedavnih dokaza istraživanja , iako članak obuhvaća tek četiri studije koje se temelje na uzorku velikog broja roditelja koji nisu bili u braku (11). Noćenje djeci koristi više od kontakata tijekom dana. Zato je cilj ovoga članka sumirati sve danas dostupne studije o obiteljima s podijeljenim roditeljstvom. Nekoliko se termina koristi za obitelji u kojima djeca najmanje 35% vremena provode sa svakim roditeljem nakon njihova razdvajanja: dvojno prebivalište, podijeljena fizička skrb, zajednička skrb, zajednička fizička skrb i podijeljeno roditeljstvo. Ostali oblici obitelji nazivaju se jedno boravište ili majčinsko boravište, budući da 95% djece koja žive sa samo jednim roditeljem žive s majkom. OSNOVNA PITANJA POVEZANA S PODIJELJENIM RODITELJSTVOM Unatoč rastućoj popularnosti, podijeljeno roditeljstvo još uvijek izaziva zabrinutost i rasprave. U akademskim radovima, zakonodavnim raspravama o reformama zakona o povjeri djece i tijekom sudskih postupaka obično se ističe 6 pitanja kao argumenata protiv podijeljenoga roditeljstva. Prvo je da djeca neće imati značajnije koristi od života u obitelji s podijeljenim roditeljstvom nego od života u obitelji s jednim roditeljem, dok s drugim roditeljem provode dva vikenda mjesečno. Ukratko, dodatno vrijeme s ocem nije za dijete korisno. Drugo, očevi mogu održavati kvalitetnu vezu s djecom bez potrebe da s njima žive više od par vikenda mjesečno. To znači da visoko-kvalitetno roditeljstvo i bliske, značajne veze nisu povezani s količinom vremena koje očevi provode s djecom ni s tim kako je to vrijeme raspoređeno. Treće, obiteljski prihodi, suradnja među roditeljima i visoko-kvalitetno roditeljstvo onoga roditelja s kojim dijete živi, korisniji su za dijete nego provođenje 30-50% vremena sa svakim od roditelja. Drugim riječima, podijeljeno roditeljstvo nije povezano s dobrobiti djeteta. Četvrto, podijeljeno će roditeljstvo uspjeti i pridonijeti dobrobiti djeteta samo ako su roditelji suradljivi, malo su ili nimalo konfliktni, relativno su dobro obrazovani i financijski iznadprosječno stojeći i slažu se oko dijeljenja roditeljstva te pri dogovoru ne trebaju intervencije odvjetnika, sudaca ili medijatora. Ukratko, ono uspijeva tek nekolicini roditelja. Peto, većina obitelji s podijeljenom skrbi neće u tome uspjeti zbog stresnosti i problematičnosti takve organizacije i za roditelje i za djecu. Zato, zašto svakoga izlagati ovom neugodnom pokusu, kad tako rijetko uspijeva? I šesto, većina je djece u podijeljenom roditeljstvu pod stresom, nezadovoljno je, osjeća se nesigurno, nestabilno i zabrinuto zbog života u dva doma. Ukratko, djeca mrze podijeljeno roditeljstvo i zamjeraju svojim roditeljima što su im ga nametnuli. Sa svakim od ovih šest argumenata bavit ćemo se u svjetlu istraživanja koja ćemo predstaviti u ovom pregledu. No, prvo predstavljamo tri premise na kojima se temelji podijeljeno roditeljstvo. Prvo, za djecu je korisna maksimizacija vremena s ocem s kojim ne žive. Drugo, noćenje je važnije od kontakta samo tijekom dana. Treće, većini se djece ne sviđa i ne odobravaju život samo s majkom i posjećivanje oca par vikenda mjesečno. VRIJEME S OCEM S KOJIM DIJETE NE ŽIVI: JE LI VAŽNO? Osnovna pitanja u korijenu podijeljenog roditeljstva jesu: Koristi li većini djece provođenje vremena s ocem s kojim ne žive? Čini li količina vremena ili način na koji je vrijeme raspoređeno ikakvu razliku? Ukratko, je li vrijeme provedeno s ocem važno? Ako ne, onda podijeljeno roditeljstvo počiva na iracionalnoj i neutemeljenoj pretpostavci. Ironično, oni koji tvrde da vrijeme provedeno s ocem s kojim dijete ne živi nema, ili ima malo utjecaja na dijete citiraju meta analizu Amata i Gilbretha studiju koja nije donijela takav zaključak (12). Ta je analiza 63 studije ispitivala povezanost između učestalosti kontakata s ocem i školskog uspjeha djece kao i njihovih internaliziranih i eksternaliziranih problema. Autori naglašavaju dva bitna ograničenja ove analize. Prvo, nije bilo moguće odrediti koliko su vremena očevi provodili s djecom budući da učestalost kontakta nije isto što i količina vremena. Drugo, podaci o nevjenčanim očevima pridruženi su podacima o razvedenim očevima. Tako su podaci o nevjenčanim očevima koji su relativno kratko, ili nisu nikad živjeli s djecom analizirani skupa s podacima o razvedenim očevima koji su s djecom živjeli godinama. Podijeljena fizička skrb: Pregled istraživanja (dio I. od II) 63 Tako su podaci o nevjenčanim očevima koji su relativno kratko, ili nisu nikad živjeli s djecom analizirani skupa s podacima o razvedenim očevima koji su s djecom živjeli godinama. Istraživače zato nije iznenadila niska povezanost kontakata s ishodima za djecu. Usprkos tomu, povezanost jest utvrđena. Još je važnije da je povezanost u nedavnim istraživanjima ( ) bila veća nego u prethodnim studijama ( ). Sukladno očekivanom, djeci je bilo bolje kad su provodila vrijeme s očevima s kojima su imali pozitivan odnos i koji su bili aktivnije uključeni u roditeljstvo. (str. 570). U skladu s tim predložene su promjene politike skrbi kako vrijeme s očevima ne bi bilo ograničeno samo na vikende. U jednom još novijem pregledu istraživanja, Amato ponovno zaključuje kako: prema tomu, politiku i intervencije osmišljene radi poboljšanja veza između očeva i djece treba podržavati i poticati . (str.192) (13). Većini se djece ne sviđa roditeljstvo svakog drugog vikenda . Novije studije nastavljaju pokazivati kako je količina vremena koju očevi koji ne žive s djecom provode s njima usko povezana s kontinuitetom i s opstojnošću njihove povezanosti. Ovo je nedbojbeno dokazano u brojnim studijama na velikim uzorcima. Primjerice, 650 mladih odraslih Amerikanaca na nacionalnom uzorku (14), 162 britanske djece (15), 1200 studenata Sveučilišta u saveznoj državi Missouri (16), 99 studenata u saveznoj državi Virginia (17), 105 kanadskih studenata (18), 80 pretežno hispaničko-američkih studenata s Floride (19) i 245 adolescenata u Njemačkoj (20). Bliska i trajna veza s očevima trebala bi sama po sebi predstavljati dovoljno opravdanje za povećanje vremena koje djeca provode s očevima. No, vrijeme koje dijete provodi s ocem s kojim ne živi povezano je i s drugim pozitivnim ishodima za djecu, kao što je veće samopoštovanje (21) (22), manja zastupljenost delikvencije i konzumacije droga (23) (24), manja prisutnost problema ponašanja (25), pušenja i napuštanja školovanja (26; 27). Činjenica je da su adolescenti koji u cjelovitoj obitelji nemaju osjećaj bliske povezanosti s ocem delikventniji od adolescenata razvedenih roditelja koji su ostvarili blisku vezu s ocem (28). Druga premisa na kojoj se temelji podijeljeno roditeljstvo jest da djeca imaju veću dobrobit od noćenja kod oca nego od samo dnevnih kontakata. Samo se jedna studija u kojoj je sudjelovalo 60 adolescenata iz Australije izravno bavila ovim pitanjem. Oni koji su noćili kod oca osjećali su više povezanosti s ocem te su smatrali da očevi više znaju o tomu što se zbiva u njihovim životima od onih koji su provodili podjednaku količinu vremena s očevima, ali nisu kod njih nikad noćili. Oni koji su živjeli s ocem više od 30 noći u godini osjećali su se udobnije i osjećali su veću pripadnost u očevu domu, smatrajući da ih očevi bolje poznaju, od onih koji su kod oca noćili rjeđe. Vrijedno je napomenuti da je ova dobrobit za dijete rasla neovisno o stupnju sukoba među roditeljima (29). VRIJEME S OCEM: STAJALIŠTA DJECE Treća premisa modela podijeljenog roditeljstva jest da većina djece želi više vremena živjeti s očevima. Većini njih ne sviđa se roditeljski plan svakog drugog vikenda . Ovaj je dokaz zaista konzistentan i čvrst u istraživanjima djece razvedenih. Većina djece izvještava kako želi više vremena provoditi s ocem dok najdugotrajnijom i najvećom negativnom posljedicom razvoda smatraju slabljenje ili gubitak veze s ocem (30-32) (33). Većina djece koja su živjela s majkom izjavila su da bi im podijeljeno roditeljstvo bilo u najboljem interesu (16; 19; 34-36). Ne iznenađuje da je veza s očevima već bila previše napeta ili nepovratno izgubljena kad su očevi u ranoj odrasloj dobi djece pokušali obnoviti tu vezu (37) (16). Kao jedna od najcjenjenijih istraživača u području djece i razvoda, Joan Kelly navodi: već četiri desetljeća djeca navode gubitak očeva kao najnegativniji ishod razvoda. Čak i ako se nastave viđati u većini odnosa bliskost slabi. Ovo je primarno rezultat tradicionalnog obrasca kontaktiranja svaki drugi vikend i nevoljkog donošenja odluka o noćenju kod oca, otpornima na promjene usprkos rastućem broju znanstvenih dokaza. (str. 66) (38). Podijeljeno se roditeljstvo ne temelji na pretpostavci kako će sva djeca imati koristi od takve organizacije života, ni da neki drugi čimbenici ne pridonose dobrobiti djece nakon razvoda roditelja. Već je dugo poznato da fizičko zlostavljanje, nasilje, ovisnost o drogama, alkoholizam, mentalna retardacija roditelja malokad imaju pozitivan utjecaj na dijete (39). Roditelji s ovim karakteristikama bili bi loši kandidati za podijeljeno roditeljstvo. Ono što treba imati na umu jest da ti roditelji ne čine više od 8-15% razvedenih roditelja (40). Štoviše, plan roditeljstva samo je jedan od mnogih čimbenika koji utječu na dobrobit djece. 64 AMERICAN JOURNAL OF FAMILY LAW Među ostalim tu su: prihodi roditelja, stupanj obrazovanja roditelja, kvaliteta odnosa svakog od roditelja s djetetom, razina sukoba između roditelja i kvaliteta roditeljstva. U našem je društvu široko prihvaćeno mišljenje, a i istraživanja to potvrđuju, kako oba roditelja trebaju opsežno vrijeme s djecom kako bi uspostavili i održali kvalitetnu vezu i kvalitetno roditeljstvo. Podijeljeno roditeljstvo počiva na pretpostavci da se ovo načelo treba primjenjivati na djecu čiji roditelji ne žive zajedno, ali i na djecu iz cjelovitih obitelji. Roditeljski sukob tijekom razvoda nije pouzdani prediktor budućih sukoba. Svaka od tih studija bavi se barem jednim od četiri pitanja. Prvo, razlikuje li se većina roditelja s podijeljenim roditeljstvom značajno od ostalih razvedenih roditelja? Točnije, imaju li veće prihode ili su u većoj mjeri suradljivi i bez sukoba u odnosu na ostale razvedene roditelje. Drugim riječima, je li podijeljeno roditeljstvo primjenjivo samo na malu, odabranu skupinu roditelja? Drugo, postoje li ikakve prednosti za djecu koja žive prema modelu podijeljenog roditeljstva u usporedbi s ostalom djecom koja žive gotovo isključivo s majkom? Treće, kako adolescenti i mladi odrasli koji su odrasli u modelu podijeljenog roditeljstva i oni koji su odrasli u skrbi majke doživljavaju odluke koju su njihovi roditelji donijeli u vezi s organizacijom njihova života? Koji od ova dva plana roditeljstva smatraju da je bio u njihovunajboljem interesu? I četvrto, kakva je kvaliteta odnosa otac-dijete u obiteljima s podijeljenim roditeljstvom u odnosu na kvalitetu toga odnosa u obiteljima gdje djeca žive s majkom? SUKOB I SURADNJA MEĐU RODITELJIMA Prije rasprave o pitanju sukoba u obiteljima s podijeljenim roditeljstvom na umu treba imati bitne rezultate nekoliko istraživanja (41; 42). Prvo, stručnjaci društvenih znanosti, ni stručnjaci koji donose odluke o skrbi nad djetetom nisu i vjerojatno neće operacionalizirati (definirati) termin visoka razina sukoba . On se odnosi na preširoki spektar ponašanja da bi bio od praktičnog značaja pri donošenju sudskih odluka o pravnoj skrbi ili roditeljskom vremenu. Termin se koristi na obiteljskim sudovima i znanstvenici ga koriste kako bi opisali sve što uključuje jaku ljutnju i nepovjerenje, trenutačne probleme u komunikaciji, česta neslaganja o odgoju djeteta, verbalno zlostavljanje, ozljeđivanje i fizičko nasilje opasno po život. Drugo, sukob je najveći u vrijeme razdvajanja roditelja, vrijeme rasprave o sudskoj odluci, ili osporavanja sudske odluke o skrbi. Štoviše, roditelji se najčešće ne slažu oko toga koliki je sukob u njihovu odnosu. No, neovisno o definiciji, visoki se konflikt smanjuje nakon okončanja razvoda što ukazuje da razina sukoba tijekom razvoda nije pouzdan prediktor budućih sukoba. Treće, odvjetnici, suci i stručnjaci mentalnog zdravlja u sustavu obiteljskog pravosuđa koriste termin na previše široke, nekonzistentne i neprikladne načine. Tj. sukob postaje oružje koje roditelji koriste kako bi jedan drugoga lišili prava skrbi ili vremena provedenog s djetetom. Zato postoji velika motivacija jednog ili oboje roditelja za prikazivanjem razine sukoba daleko višom i težom no što ona zapravo jest. Četvrto, procjenjuje se kako je u najviše 8-12% razvedenih roditelja prisutna visoka razina sukoba ona vrsta sukoba koja predstavlja opasnost za djecu, a koja najčešće proizlazi iz poremećaja ličnosti, ovisnosti o drogama ili alkoholu i iz psihičkih bolesti (40). Peto, iako sukob nikad ne čini dobro djetetu, roditeljsko neslaganje i verbalni sukobi nisu nužno štetni za dijete. Ovo se posebice odnosi na roditelje kod kojih sukob proizlazi iz iskrene želje oba razvedena roditelja da imaju aktivnu ulogu u djetetovu životu. Šesto, čak i kad se sukob događa i čini se nerješiv, paralelni plan roditeljstva može odrediti detalje i sturkturu koja ograničava potrebu roditelja za uzajamnim kontaktom i komunikacijom te time smanjuje razinu sukoba. Konačno, mora se imati na umu da, kad se radi o odgoju djece, neizbježno dolazi do sukoba među svim roditeljima. Čak i najsretnije oženjeni parovi raspravljaju i izražavaju neslaganje oko odgoja djece. Zato od rastavljenih roditelja ne treba očekivati potpuno odsustvo sukoba da bi mogli dijeliti roditeljstvo. Zbog svih ovih navedenih razloga brojni se stručnjaci djece razvedenih roditelja slažu kako se sukob nikad ne bi trebao uzimati kao razlog za ograničavanje vremena koje dijete provodi sa svakim od roditelja, osim ako taj sukob ne uključuje dokumentiranu povijest fizičkog nasilja ili zlostavljanja (38; 49; 51; 71; 99). OBITELJI S PODIJELJENIM RODITELJSTVOM: SUKOB I SURADNJA Ima li, u usporedbi s drugim razvedenim parovima. većina parova koji o djeci skrbe prema načelu podijeljenog roditeljstva suradljive, prijateljske odnose relativno bez sukoba? Jesu li ti Podijeljena fizička skrb: Pregled istraživanja (dio I. od II) 65 roditelji toliko prijateljski i bez sukoba da su od samog početka entuzijastični glede odluke o zajedničkoj fizičkoj skrbi? Ukratko, je li podijeljeno roditeljstvo moguće samo za malu, odabranu skupinu? Štoviše, ako kod većine ovih roditelja nema sukoba, komuniciraju, imaju prijateljski i suradnički odnos, ne treba li se onda sva eventualna korist za dijete pripisati izvrsnom roditeljskom odnosu, umjesto zajedničkoj fizičkoj skrbi? Kao što Tablica 1. pokazuje, mnogi roditelji koji su uspješni u podijeljenom roditeljstvu nemaju pretjerano prijateljski, suradnički ili odnos bez sukoba. Najstarija longitudinalna studija, značajna Stanford Custody Study, dobra je polazišna točka. Studija je prikupljala podatke tijekom četiri godine i to kasnih 1980-ih, od 1100 razvedenih parova s 1386 djece. Od toga je bilo 92 obitelji s podijeljenim roditeljstvom. U početku gotovo 80% tih majki nije bilo za zajedničku fizičku skrb. Drugim riječima, podijeljeno roditeljstvo bilo je prisilno . Većina je njih to nevoljko prihvatila. Štoviše, većina njih nije blisko surađivala u su-roditeljstvu, niti je imala značajno bolju komunikaciju od ostalih razvedenih roditelja. Većina ih je imala distanciran roditeljski odnos nalik poslovnom, uz paralelni roditeljski odnos u kojem su komunicirali prema potrebi . Od ostalih su se razvedenih parova roditelja razlikovali na dva načina. Prvo, oba roditelja obvezala su se da će otac aktivno sudjelovati u životu djece. Drugo, očevo fleksibilno radno vrijeme omogućavalo je djeci da žive s njim najmanje trećinu vremena. No u vezi sa suradnjom i sukobima, znanstvenici su zaključili: roditelji mogu dijeliti vrijeme s djetetom čak i kad uzajamno ne razgovaraju, ili kad se ne trude dogovoriti
Related Search
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks