15. Metodički sustavi nastave književnoga odgoja i obrazovanja

Description
Metodički sustavi nastave književnoga odgoja i obrazovanja

Please download to get full document.

View again

of 3
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Documents

Publish on:

Views: 0 | Pages: 3

Extension: DOCX | Download: 0

Share
Transcript
  15. METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽEVNOG A ODGOJA I OBRAZOVANJA Književnost je sredstvo spoznavanja svijeta, otkrivanja mogućnosti njegova mijenjanja i  preobražavanja. Nastava književnosti mora uspostaviti sklad obrazovne i odgojne uloge. Ona omogućuje učenicima upoznavanje najvećih   dostignuća književne umjetnosti, izgrađivanje književne kulture, razvijanje kritičkog stava prema svijetu, smisao za doživljavanje i razumijevanje ljepota koje pruža umjetničko djelo. Metodički   sustavi nastave književnosti p roizlaze iz koncepcije obrazovnih i odgojnih ciljeva. U povijesti nastave književnosti oblikovani su različiti metodički sustavi: dogmatsko -reproduktivni, reproduktivno-eksplikativni, interpretativno- analitički, problemsko - stvaralački, korelacijsko-integracijski, komunikacijski, otvoreni, multimedijski i timski. Dogmatsko-reproduktivni  –    Kao temeljni sadržaj pojavljuje se povijest književnosti. Učenici uče književnopovijesne činjenice, prepričavaju sadržaje književnih djela, iznose podatke iz autorove građ anske biografije, navode bibliografske podatke i citiraju gotove sudove o književnim djelima i piscima. Kao važan sadržaj pojavljuje se i teorija književnosti koja se  proučava deduktivno, formalistički, neovisno o književnome tekstu. Takva nastava ne razvi  ja analitičke sposobnosti, estetski smisao, kritički stav prema pojavama koje se proučavaju. Učitelj je predavač koji prenosi gotove sudove i traži od učenika da ih reproduciraju. Učinak se mjeri količinom usvojenih činjenica i infprmacija.  Reproduktivno-eksplikativni  –    Razvijeniji tip nastave književnosti koji ističe učenikovu vlastitu riječ u iznošenju književnih sadržaja, no u osnovi ipak zadržava reproduktivan karakter. Učenik prepričava književni sadržaj, ali u jezični iskaz unosi „svoje riječi“. Pokušava objašnjavati književne pojave u književnom tekstu. učitelj još uvijek ima odlučujuću ulogu. On je predavač i tumač književnih pojava. Učenikov udio u tumačenju književnih pojava u drugom je planu.  Interpretativno- analitički –    Književno djelo postaje temeljnim sadržajem nastavnog procesa, a interpretacija djela najvažnijim oblikom nastavnog rada. Struktura nastavnog sata prilagođuje se doživljajno - spoznajnim zakonitostima koje se očituju u komunikaciji s književnim djelom. U primanju književnoga djela očituju se doživljajni i spoznajni procesi. Djelo je predmet estetskog uživanja i estetske spoznaje. U ovome se sustavu pojavljuje faza doživljajno - spoznajne motivacije u kojoj se učenik otvara prema svijetu djela, aktivira svoje emocionalno,  intelektualno, moralno i spoznajno iskustvo. Interpretativnim čitanjem djelo se dovodi u žarište učenikova duhovnog svijeta, izaziva doživljaj koji se iskazuje rijčima. Učenik je  podignut na razinu estetskog subjekta. On je sudionik nastavnog procesa, sudjeluje u otkriva nju, izražava svoja zapažanja i sudove o djelu. Razvija se književna senzibilnost, kritički stav i zanimanje za čitanje. Posebna se pažnja pridaje jeziku umjetničkog djela. istražuje se estetska funkcija teksta. osobitu ulogu doživljava dijaloška metoda (m etoda heurističkog razgovora) i metoda rada na tekstu. učitelj više nije predavač, već organizator nastavnog procesa. Učitelj više nije jedini izvor znanja. Izvori spoznavanja se proširuju. Uz  primarni beletristički tekst koji se prenosi različitim medijim a pojavljuju se i drugi izvori književnih informacija. Nastavni se proces ostvaruje u dvosmjernoj komunikaciji. Ovaj sustav  pruža velike mogućnosti u razvijanju učenikove književne kulture, u izgrađivanju vlastitoga stava i kritičkoga mišljenja. Problemsko- stvaralački sustav –   Poznat je pod nazivom problemska nastava. To je takva nastava u kojoj se učenik postavlja pred književni problem i potiče na samostalno istraživanje. Postavljeni problem pobuđuje zanimanje, stvara problemsku situaciju, izaziva dvojbe , iziskuje opredjeljivanje, postavljenje teza. Stjecanje spoznaja utemeljeno na takvim psihološkim  pretpostavkama mnogo je dublje i intenzivnije. Učenik ne prima gotove spoznaje nego ih stječe sam. U strukturi nastavnoga sata očituje se nekoliko faza: stva ranje problemske situacije, definiranje problema i metode, samostalan rad učenika, analiza i korekcija rezultata, zadavanje novih zadataka. Problemska nastava afirmira istraživačku metodu. U sustavu  problemske nastave do najjačeg izražaja dolazi učenikov kritički stav. Obično se izdvajaju oni književni problemi koji traže etičko opredjeljivanje, suočavanje vlastitih spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi određeno književno djelo. Književna se problematika aktualizira, dovodi se u kontekst čitateljeve suvremenosti. U takvoj se konfrontaciji piščeva i čitateljeva vremena poruke dublje doživljavaju i spoznaju. Problemska se situacija stvara  postavljanjem problemskih pitanja i zadataka, postavljanjem teza koje treba dokazati, navođenjem alternativa za koje se treba opredijeliti, čitanjem književnokritičkih sudova s kojima se treba suočavati, citiranjem izvornog beletrističkog teksta u kojem se pojavljuje određeni problem, anketiranjem i sl. Problemska nastava književnosti razvija najviši stupanj   samostalnosti u radu na književnom tekstu, a pred učitelja postavlja nove obveze i zadaće u organizaciji nastavnog procesa. Korelacijko-integracijski sustav  –    Temelji se na povezivanju nastavnih područja u okviru nastavnoga predmeta (književnosti, scenske i filmske umjetnosti, jezika, izražavanja i  stvaranja), nastavnih predmeta u okviru odgojno- obrazovnog područja (književnosti, filmske, scenske umjetnosti i jezika s likovnom i glazbenom kulturom te nastavom stranih jezika), odgojno- obrazovnih područja. Ovaj sustav uspostavlja pojam korelata/ekvivalenta koji omogućuju uspostavljanje veza i odnosa između različitih umjetnosti.  Komunikacijski sustav  –   Utemeljuje se na teoriji didaktičke i literarno -estetske komunikacije.  Nastavni proces ostvaruje se kao lanac komunikacijskih situacija u kojima se pojavljuju različiti oblicic, različite nastavne situacije te različita nastavna sredstva. Otvoreni sustav  –    Uspostavlja didaktičku komunikaciju koja se utemeljuje na ponudi sadržaja i metoda za samosalno učenje, istraživanje i stvaranje. Otvoreni metodički sustav napušta tradicionalnu organizaciju nastave i izvannastavne djelatnosti. Multimedijski sustav  –    Suvremena nastava književnosti uključuje različite medije kojima se  prenose književno - znanstvene i umjetničke poruke. Riječ je o vizualnim, auditivnim, elektroničkim medijima. Književnoumjetnički i znanstveni sadržaj raščlanjuje se na didaktičke cjeline koje se povezuju uz određeni medij –    knjiga, udžbenik, čitanka, zvukovni zapis, film, Internet. Timski sustav  –   Utemeljuje se na teoriji međupredmetnih veza, tj. na načelima interdisciplinarnosti. U timski sustav uključuju se i drugi strunjaci koji nisu učitelji: književnici, likovni umjetnici, filsmki redatelji, glumci, skladatelji, književni kritičari, teoretičari, povjesničari i dr. Uključivanjem stručnjaka izvan nastave nastava postaje zanimljivija, djelotvornija i svestranija.
Related Search
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks