Zagreb

Description
ngdfgbuidyngb

Please download to get full document.

View again

of 6
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Documents

Publish on:

Views: 0 | Pages: 6

Extension: DOCX | Download: 0

Share
Transcript
  Zagreb, 23. listopada 2001. Što su zaklade i na koji način one djeluju u Hrvatskoj? Potiče li društvo nizom mehanizama njihovo djelovanje ili ih, pak, sputava? Postoje li mogućnosti razvoja zaklada lokalnih zajednica u Hrvatskoj? To su samo neka od brojnih pitanja postavljenih na konferenciji pod nazivom  Izgradnja povoljnijeg okvira za razvoj zakladništva u Hrvatskoj , a koja je u organizaciji Centra za razvoj neprofitnih organizacija održana u Zagrebu 23. listopada 2001. godine.  Na konferenciji su, prije svega, predstavljeni rezultati istraživanja o zakladama u Hrvatskoj. O tome je govorio Gojko Bežovan, kao prvi uvodničar. Polazeći od pretpostavke da i obrazovaniji građani Hrvatske slabo poznaju institut zaklade, Bežovan je kratko objasnio što su to zaklade te koja je njihova uloga u razvijenim zemljama svijeta. Zaklada nastaje činom kada se privatna imovina namjenjuje općem dobru. Ona je posebna  pravna osoba kojom se darovana privatna imovina koristi za javne i korisne ciljeve, primjerice za stipendiranje učenika i studenata, zaštitu okoliša, promicanje mira i sl. Formiranjem zaklade, privatna imovina postaje neovisnom javnom osobom, koja se ravna prema javnim  pravilima djelovanja i koja ima svoj osobni život, neovisan o davatelj ima imovine pa i onima koji upravljaju zakladom. Premda je koncept zaklada vrlo star, one danas čine bitan dio razvoja suvremenih društava u kojima se potiče civilni angažman, tj. društveno samoorganiziranje. Dobrovoljnim radom te donacijama preko zaklada značajno se doprinosi socijalnom razvoju i saniranju posljedica djelovanja tržišnoga gospodarstva, ali i sve veće oskudice državnih socijalnih programa. Zaklade su najrazvijenije u SAD -u, ali veliku ulogu igraju i u europskim zemljama. U novije je vrijeme u Europi osnovano niz zaklada na europskoj razini, kao što su Europska kulturna zaklada, Europska zaklada za znanost, Europska zaklada za socijalnu kvalitetu itd. Od početka 90 - ih godina 20. stoljeća i u nekim  postkomunističkim zemljama zakladama se posveć uje velika pozornost, a njihov razvoj  predstavlja i mjeru i uvjet demokratske preobrazbe. U tom je kontekstu osobito relevantan  primjer Češke Republike koja je 1992. godine osnovala Zakladni investicijski fond. On se financira iz sredstava dobivenih od pri vatizacije državnih poduzeća, a financijskim injekcijama stimulira one zaklade koje imaju predviđenu imovinu i koje godišnje podijele  potpore u iznosu od najmanje 500.000 čeških kruna (15.000 USD). Prema rezultatima provedenoga istraživanja, u Zakladni je  upisnik Hrvatske u lipnju 2001. godine bilo upisano 47 zaklada i 3 fundacije. Riječ je, međutim, o vrlo mladim pravnim osobama, jer ih je čak 71% osnovano u razdoblju od 1998. do 2001. godine. Prema području djelovanja najviše je stipendijskih zaklada (26 %), ali ima i relativno puno zaklada koje djeluju u području socijalne skrbi (22%), razvoja (20%) te visokog školstva i znanosti (16%). Najveći  problem u djelovanju zaklada predstavlja njihova imovina. Od 41 zaklade koje imaju imovinu u novcu, njih 23 ima imovinu manju od 100.000 kuna. Prema mišljenju uvodničara, takva imovina ne može davati prihode koji bi ispunili svrhu ozbiljnijih zaklada, tim više što među njima četiri zaklade imaju osnovnu imovinu i manju od 10.000 kuna. Stoga je G. Bežovan  postavio javno pitanje: treba li propisati visinu osnovne imovine potrebnu za registraciju zaklade? Odgovori sudionika u raspravi bili su različiti, a takvoj su se zakonskoj mogućnosti osobito suprotstavili predstavnici onih zaklada koji svoje ciljeve ostvaruju na os novi tekućih  prikupljenih sredstava, a ne na temelju osnovne imovine. Problemi s kojima se predstavnici zaklada suočavaju u svome radu mogu se, prema odgovorima anketiranih (28 zaklada), grupirati u šest kategorija: nepovoljan zakonski okvir,   problemi vođ enja zaklade i njezina funkcioniranja kao pravne osobe, nedovoljna asistencija medija u prikupljanju sredstava ili poticanju novih programa, neosnivanje zakladnog vijeća (što je obveza države prema postojećem zakonu), gospodarski problemi zemlje koji se od ražavaju u radu zaklada, te neprosvijećenost građana u zagovaranju i prakticiranju dobročinstava. Čak 64% anketiranih posebno apostrofira dugu i kompliciranu proceduru osnivanja i registracije zaklada, a 57% je dalo i konkretne sugestije za promjenu pojedinih odredbi zakona. Mnogi su kritični prema poreznim propisima, no uvodničar je napomenuo da su u posljednjih deset godina napravljeni značajni pomaci u izgradnji povoljnijega poreznog okvira za razvoj zakladništva. Premda je Hrvatska dugo bila jedina sred njoeuropska tranzicijska zemlja u kojoj se donacije pravnih i fizičkih osoba nisu priznavale kao porezno  priznat rashod, njezini su porezni propisi danas sasvim usporedivi s onima u razvijenih zemalja. Primjerice, od 1. siječnja 2001. godine pravne i fizič ke osobe mogu neprofitnim organizacijama, znači i zakladama, dati do 2% svojih prihoda, odnosno primitaka kao porezno  priznat rashod, a od sredine 2001. godine od plaćanja PDV - a oslobođene su isporuke dobara i usluga u tuzemstvu (osim nafte, duhana i alkoh ola), kada se plaćaju iz inozemnih novčanih donacija, danih zakladama kao i drugim neprofitnim organizacijama.  Nakon uvodnog izlaganja, Slobodan Ljubišić je govorio o nekim aspektima zakonskoga reguliranja zaklada, priznavši da je procedura registriranja zaista komplicirana te da ima  prostora za njezino pojednostavljenje. U Hrvatskoj se javlja i problem očuvanja osnovne imovine, jer je bilo primjera da je imovina nekih zaklada ostala blokirana u bankama koje su otišle u stečaj. Osim toga, mnoge zaklade ne podnose redovita završna izvješća, premda su to  prema slovu zakona dužne učiniti, a što svakako ne doprinosi njihovoj transparentnosti i ugledu u javnosti. Konceptualne razlike u pristupu zakladama, njihovu zakonskom reguliranju i djelovanju u  pojedinim d ruštvima, objasnio je Mihajlo Dika podsjećanjem na dvije osnovne pravne tradicije  –    anglosaksonsku te kontinentalnu. Naša tradicija ulazi u još uži, austrijski krug, čime on objašnjava činjenicu da naš zakon u velikoj mjeri predstavlja recepciju austrijsko g zakona, a dijelom se nastavlja i na starojugoslavenski zakon o zadužbinama. Prema toj tradiciji zaklada je institucija, privatnopravna prema nastanku, ali nakon osnivanja javni interes postaje posebno naglašen, što se ogleda u odredbama o registraciji i  javnom nadzoru. Procedura osnivanja se može nešto pojednostaviti, ali interes strogoga javnog nadzora ne može se eliminirati. Ako potrebe prakse traže i neke druge oblike osnivanja zaklada tada bi,  prema njegovu mišljenju, trebalo predvidjeti mogućnost osn ivanja privatnih zaklada, gdje  javnopravni aspekt ne bi bio toliko naglašen. M. Dika je također podržao stav da zaklada –    koja raspolaže simboličnom imovinom –   nema puno smisla. Suprotno tome, kao što je već napomenuto, neke zaklade djeluju gotovo isključ ivo na osnovi simbolične imovine, pa svoje programe ostvaruju na osnovi tekućih prikupljenih sredstava. Tako se, na posve drukčiji način od zamišljenoga (i kod nas zakonski regulirane ideje),  pokušava ispuniti misija zaklade. Je li tu riječ o tome da se za konska forma zaklade ispunjava krivim sadržajem (neovisno o plemenitim ciljevima neke konkretne zaklade), ili pak vođeni  pragmatičnim razlozima, moramo ipak priznati različite načine djelovanja zaklada. Kako različita stajališta nisu usuglašena, očito će o   tome i dalje treba voditi računa prilikom najavljenih izmjena sada postojećeg Zakona o zakladama i fundacijama. Diskusija koja se potom razvila bila je vrlo bogata, ponudila je nove informacije i prijedloge. Primjerice, Mladen Ivanović upozorio je da je Ministarstvo financija donijelo pravilnik o oslobođenju plaćanja PDV - a humanitarnih organizacija, a ta se materija može regulirati  isključivo zakonom. Osim toga, sama procedura nije propisana te ona ovisi o diskrecijskom  ponašanju pojedinih službenika. Da tome nije tako, dokazivala je Katica Amidžić Peročević ističući da je procedura jasna, a da se same neprofitne organizacije ne susreću s nikakvim  problemima u postupku oslobađanja plaćanja PDV - a. Nenad Maljković se založio za stimuliranje ulaganja u glavnicu zaklade, te je izrazio stav da se donator ne treba posebno štititi jer je odnos između donatora i primatelja reguliran ugovorom. Osobito se korisnim pokazalo prezentiranje rada pojedinih zaklada, što je jasno predočilo konkretan rad i konkretne problem e u njihovu djelovanju. (Velika je šteta da je ove informacije čuo samo mali broj nazočnih, jer se pokazuje očitim da je obavješćivanje javnosti o konkretnim programima djelovanja zaklada nužna pretpostavka njihova djelovanja, a da u tome bitnu ulogu imaju svi oblici medija.) U ovom dijelu konferencije Katarina Ott je  predstavila Zakladu prof. dr. Marijan Hanžeković, Dragutin Lesar predstavio je Međumirsku zakladu solidarnosti “Katruža”, a Mladen Žuvela Zakladu Zlatko Crnić. Ovome valja dodati i one koji su  prilozima u diskusijama također predočili svoj rad i ukazali na određene probleme u djelovanju zaklada: Branko Bošnjak iz Zaklade “Hrvatska bez mina”, Radoslav Galić iz Osječke akademske zaklade, Ivica Robić iz Zaklade za školovanje slijepih osoba, itd. Premda rasprava nije dostignula potreban stupanj konsenzusa, većina je govornika podržala  prijedloge iz uvodnog izlaganja G. Bežovana: a) da treba što prije donijeti izmjene i dopune Zakona o zakladama i fundacijama, osobito zbog pojednostavljivanja procedure njihova osnivanja i registracije;  b) da zaklade moraju ispunjavati obvezu dostavljanja zaključnog računa; c) da valja izmijeniti porezne propise kojima bi se donacije pravnih i fizičkih osoba računale kao odbitak od poreza, a ne samo da se umanjuje  porezna osnovica kao što je sada slučaj; d) da Vlada RH treba osnovati poseban fond za poticanje izgradnje osnovne imovine zaklada (prema spomenutom češkom modelu); e) da bi bilo dobro osnovati Hrvatski savez zaklada; f) da valja potaći suradnju s medijima koji mogu odigrati značajnu ulogu u promicanju zakladništva, itd. U drugom dijelu konferencije bilo je više govora o mogućnostima razvoja zaklada u lokalnim zajednicama u Hrvatskoj. Kako su one usredotočene na uže područje (primjerice, grad ili regija ), takve bi zaklade doprinosile razvoju resursa zajednice te služile kao posrednik donatorima koji doniraju novac, kako bi utjecali na rješavanje pojedinih problema. Osim toga, kroz dodjeljivanje potpora one podržavaju različite projekte, istražuju problem e, analiziraju manjkavosti u pružanju usluga te služe kao sazivač, katalizator, pregovarač i posrednik u zajednici. Iskustva zemalja Srednje i Istočne Europe pokazuju da se zaklade lokalnih zajednica naslanjaju na čvrst osjećaj zajedništva, lokalni identitet i ponos te univerzalnu želju za oblikovanjem bolje budućnosti za sljedeću generaciju. Povijest neprofitnog sektora u Hrvatskoj govori da su zaklade igrale veliku ulogu u nastajanju mnogih značajnih institucija hrvatskog društva, te je danas potrebno uložiti mnogo truda kako bi se takva uloga zaklada nastavila i u budućnosti. U raspravi o tome na konferenciji je pokušano odgovoriti na mnoga važna i za ovu raspravu prethodna pitanja. Je li privatna filantropija u nas moguća? Postoji li u  nas kultura donira nja? Kakvi su stavovi građana prema doniranju? Postoji li naslijeđe koje bi moglo biti poticajno? Jesu li filantropske pobude univerzalne?  Na kraju rada konferencije predstavljena je knjiga  Filantropija u zajednicama Srednje i  Istočne Europe . Riječ je o priručniku u kojem se na pristupačan i zanimljiv način govori o razvoju filantropskih organizacija u lokalnim zajednicama. Knjigu je u izvorniku izdao Charles Stewart Mott Foundation, a na hrvatskom jeziku objavila ju je udruga ODRAZ. U ime ove udruge o kn  jizi i njezinoj praktičnoj uporabnoj vrijednosti govorila je Lidija Pavić. Siniša Zrinščak Kristina Miljavac: Zaklade su iznimno važan dio civilnog društva Barbara Becker Utorak, 27 Listopad 2009 Uprava Adris Grupe Zaklada Adris jedan je od najdonatora u Hrvatskoj. Utemeljila ju je Adris Grupa, čija je srategija Biti prvi, biti bolji, biti drugačiji ujedno i temelj za sve poslovne odluke kompanije. Iako u duhanskoj industriji, čiji se zdravstveni učinci ne mogu smatrati društveno odgovornima, Adris se na razne načine trudi biti inovativna te društveno odgovorna tvrtka okrenuta prema budućnosti. Koliko u tome uspijevaju provjerili smo u razgovoru s Kristinom Miljavac iz Ureda za odnose s javnošću Adris Grupe. Zašto je Adris počeo ulagati u zajednicu kroz svoju zakladu? Kamo su Vas odvele te aktivnosti? Istraživanja pokazuju da su zaklade iznimno važan dio civilnog društva jer iskazuju individualnu svijest i odgovornost prema zajednici, a istovremeno promoviraju koncept aktivnih sudionika u društvu. Unapređujući društvene veze, zaklade pridonose postizanju  pravednijeg društvenog okruženja. Zaklade mogu služiti kao dodatak ili nadopuna vladinih  politika te mogu utjecati na razvoj društvenog partnerstva povezujući poslov ne krugove, nacionalnu i lokalnu vlast te nevladine organizacije u zajedničkom unapređivanju općeg dobra. Kao jedna od vodećih hrvatskih kompanija po inovativnosti, kompetitivnosti i dobiti, Adris grupa želi izravno pomoći razvoju i napretku hrvatskog društva promicanjem društvene
Related Search
Similar documents
View more...
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks