Bios, Don Martin

Description
O životu svećenika don Martina Krešića

Please download to get full document.

View again

of 6
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Documents

Publish on:

Views: 0 | Pages: 6

Extension: DOCX | Download: 0

Share
Transcript
  DON MARTIN KREŠIĆ   Prvi rotimski župnik (1880. - 1945 .) 1.   O D ROĐENJA DO REĐENJA   Don Martin Krešić rodio se 7. studenoga 1880. u Vininama u žup i Hrasno. Ocu mu je bilo ime Petar a majci Anica r. Jurković . Osim don Martina roditelji su imali  još šestero djece koja su se razišla po svijetu. Već dugo vremena u Vininama od njegovih nitko ne živi. Četverogodišnju pučku školu od 1888. do 1892. pohađao  je na Cerovici u Hrasnu. Po završetku pučke škole tadašnji hrašnjanski župnik don Vide Pu tica pre  poručio je dječaka Martina biskupu u Mostaru za sjemenište.  Nakon pozitivnog odgovora biskupa Paškala Buconjića (biskup mostarski: 1881. -1910.) Martin odlazi u sjemenište u Travnika. Uspješno završivši osmogodišnje (gimnazijsko)   školovanje maturirao je 1900. godine. Bogoslovne nauke pohađao je u Sarajevu od 1900. do 1904. godine. Prema izvještajima njegovih poglavara bio je bogoslov dobra učenja i vladanja. Za svećenika  je zaređen , na naslov Trebinjske biskupije, na Petrovdan 29. lipnja 1903. u Sarajevu. Mladu misu slavio je u Hrasnu 12. srpnja iste godine. Potom se ponovno  još jednu dana vratio u Sarajevu na školovanje koje je okončao polaganjem jurisdikcijskog ispita 1. srpnja 1904. godine. 2.   S VEĆENIČKI ŽIVOT  DO R  OTIMLJE   Prva don Martinova svećenička služba bila je služba duhovnog pomoćnika (kapelana) u župi Prenj-Dubrave. U Prenju je proveo skoro tri godine (srpanj 1904.  –   svibanj 1907.) s, tada starim i onemoćalim župnikom , don Stjepanom Puticom. Istog dana kada je stari župnik umirovljen 10. svibnja 1907. i don Martin je razriješen službe duhovnog pomoćnika u Prenju i imenovan župnikom na Trebinji. Po dolasku na Trebinju don Martin se nastanio u starom župnom stanu u zaseoku Milići u donjoj Trebinji. U to vrijeme već je ugrubo bio sagrađen novi župni stan na Navijalima kod današnje župne Crkve u koji je don Martin prešao tek sredinom 1914. godine. Župa  je te iste godine  brojila oko 2 700 vjernika. U župi koja je imala svoje stare običaje i „privilegije“ mladi se župnik te ško snalazio. Za župu Trebinja biskup Alojzije   Mišić (biskup: 1912. -1942.) u svojoj Kronici je napisao: „Ovdi se teško župnik dugo održi“ a za župnika do Martina: „… dobar svećenik, miran karakter“. Kako se vidi iz izvještaja Biskupskom ordinarijatu u Most ar za vrijeme boravka na Trebinji češće je pobolijevao . Premješten je krajem lipnja 1917. kad za župnika na Rotimlju. 3.   Ž UPNIK NA R  OTIMLJI Župa Gornje Dubrave, koja će kasnije više puta mijenjati ime do konačn og naziva Rotimlja, osnovana je u vrijeme n emirnih ratnih godina, točnije u proljeće/ljeto 1917. godine. Prema   2  posljednjem poznatom popisu župljana prije osnutka župe koji je sastavio don Stjepan Putica, župnik dubravski, godine 1895. na području Gornjih Dubrava bilo je šest sela: Trijebanj, Rotim lja, Hodovo, Donji Brštanik, Gornji Brštanik i Potkrevnice; 111 obitelji i 1111 duša. Za prvoga župnika novoosnovane župe imenovan je don Martin Krešić. U žup u je trebao nastupiti 1. srpnja 1917. godine što je najvjerojatnije i učinio. Kako nije imao župne   kuće u početku se nastanio u kući Ivana Vukasovića posjednika u Trijebnju. Biskup Mišić nakon obavljene krizme 1919. u svojoj Kronici  piše za don Mar  t ina da je „ dobar i revnosan svećenik. Narod ga vrlo rado ima. Nejma kuće ni crkve. Jadno boravi u jednoj seoskoj kući đe mu je jedna soba za sve, a druga sobica drži presveti sakramenat. S. misu služi na Trjebanjskom groblju“. a)   Gradnja crkve i župne kuće Prvotna zadaća župnika don Martina, uz redovite pastoralne obveze, bila je gradnja župnoga stana i crkve. Odmah na  početku svoje službe predložio dva mjesta za gradnju buduće crkve i kuće: Trijebanj ili Kosov tor (Prisoje ) kod današnjeg Doma na Hodovu misleći  da bi ovo drugo bilo zgodnije.  Neko je erarno zemljište na Hodovu (29 300 m 2 ) Zemaljska vlada u Sarajevu poklonila župi Gornje Dubrave (Rotimlja) za gradnju župne crkve i kuće . Vjerojatno gradnja nije odmah  počela zbog ratnih neprilika i kasnijih državnih promjena. Zemljište poklonjeno od Zemaljske vlade, kako vidimo iz jednog don M artinova pisma od 7. veljače 1919. to tada nije bilo uknjiženo na župu u gruntovnici u Stocu. O gradnji se ponovno počelo razmišljati 1920. godine ali sada se kao drugo mjesto za gradnju pojavila Rotimlja. Čini se da su gornja sela župe bila da se crkva i stan grade na Rotimlji a donja sela da se grade na Hodovu.  Nesporazum među župljanima morala je rješavati delegacija poslana iz Biskupskog ordinarijata u Mostaru    početkom siječnja 1921. godine .  Nakon što su saslušali mještane i posavjetovali se sa župnikom  don Martinom i dekanom don Vidom Puticom zaključili su da je mjesto na Rotimlji prikladnije za gradnju. S radovima se počelo vrlo brzo. Don Marin je izvijestio Ordinarijat u Mostaru 18. travnja 1921.: „Blagoslov temeljnog kamena za župni stan obavljen je  3. travnja t. g. i za ova dva tjedna radnja je lijepo napredovala. [ … ] Duljina kuće 11 m., širina 8,50, zid je vrlo solidan. Radnju nam  je, evo, prekinula željno očekivana kiša. Godina je vrlo slaba. Narod kupuje hranu i sebi i hajvanu. Trgovaca za hajvan nema. Ima još dosta nezadovoljnika, koji nisu počeli raditi, pa će biti dosta kubure i duga. Ali se nadam, s Božjom pomoću, da će na Petrovdan moći biti blagoslov kuće . “   Premda još nije bio dovršio župni stan   don Martin se dao na planove oko gradnje župn e crkve. Molio je 30. siječnja 1922. biskupa u Mostaru da posreduje  kod civilnih vlasti kako bi dopustili dvojici pouzdanih župljana Đuri Puljiću iz Rotimlje i Martinu Periću s Trijebnja da pođu  po Hercegovini i susjednoj Dalmaciji skupljati milodare za crkvu. U istom pismu biskupa je   3 obavijestio da je s gradnjom župne crkve naumio početi na proljeće. Međutim, prošla su dva  proljeća do blagoslova kamena temeljca. Tek početkom svibnja 1924. don Martin je najavio  biskupu Mišiću blagoslov kamena temeljca i poč etak gradnje crkve i to za 25. svibnja „u nedjelju  pred Spasovdan“ te ga je molio, znajući da je biskup taj dan spriječen kriz mom, da ovlasti kojeg odličnijeg svećenika da obavi blagoslov. Međutim, biskup nije nikoga ovlastio nego je zaželio sam doći. Obavijestio je don Martina da će on obaviti blagoslov ali kako zbog krizme to ne može biti u nedjelju 25. svibnja odlučio je da to bude dan ranije u subotu 24., te je don Martinu naložio da o tome obavijesti narod. Biskup je blagoslovio kamen temeljac i po četak gradnje crkve  spomenutog dana. U svojoj Kronici je zapisao da je na Rotimlji sagrađen lijep župni stan te da se sada „ gradi i nova župna crkva. Velika je to zasluga i neumoran rad don Martina Krešića župnika, koji je uplivan u župi. Sve poduzima da mu uspjeh dobar bude. Bog blagosiva, i uspijeva“.   Crkva je posvećena apostolskim prvacima sv. Petru i Pavlu. Dovršena je, kako don Martin piše trebinjskom župniku   don Marijanu Vujnoviću 23. siječnja 1934., „  barem u glavnome 1927, zvonik 1930 “ . Do toga dana  još nije bila blagoslovljena jer: „Čeka se boljih vremena.“   b)   Pastoralni i karitativni rad   Premda je don Martin u prvih desetak godina svoje službe   na Rotimlji najviše energije i vremena trošio oko gradnje župnog stana i crkve, ni u ostalim župničkim dužnostima nije izostajao. Biskup Mišić pohodio je župu prvi put 1919. i krizmao 170 krizmanika. Dekan don Vide Putica u izvještaju Ordinarijatu 17. rujna 1919. o dekanskom pohodu župi Hodovo - Gornje Dubrave na don Martinov rad nije imao nikakvih primjedbi . Izvještava da su župni arhiv i matice u redu, da don Martin redovno propovijeda i ide u školu,  da se u crkvi pjevaju pobožne pjesme, te da se redovito određena milostinja šalje na Ordinarijat. Što se tiče posebnosti u župi ističe da je don Martin je  po čeo „uvađati pobožno društvo S. Cirila i Metoda“ . Biskup Mišić ponovno  je  pohodio župu , kako  je već napomenuto 24. svibnja 1924. i blagoslovio kamen temeljac za novu župnu crkvu. Ovom  prilikom je krizmao 84 krizmanika. U svojoj Kronici ponovno spominje župu Rotimlja 15. veljače 1926. osvrćući se na svoje petnaestogodišnje biskupsko djelovanje. Piše da je na Rotimlji narod sagradio novi župni stan i novu župnu crkvu, te da se oko gradnje puno trudio i „zaslužan je don Martin Krešić, župnik“ . Prilikom poh oda župi 1928. kad je krizmao 205 krizmanika biskup Mišić je napisao za don Martina da je dobar svećenik, a s obzirom na kršćanski nauk da se kod djece osjeća napredak u odnosu na prijašnje godine. Na istom   mjestu biskup izvještava da je 3. svibnja 1928.  don Martina „imenovao začasnim prisjednikom duhovnoga stola, s pravom nositi ljubičasti pojas“ .   O ovom imenovanju postoji i dokument pisan 4. svibnja 1928. koji glasi: „Prečasni gospodin Don MARTIN   4 KREŠIĆ, ROTIMLJA. Obzirom na Vaše lijepo i uspješno djelov anje u duhovnoj pastvi, s kojim ste udružili takogjer i vanjski materijalni rad za povećanje i uljepšavanje bogoslužja na dobrobit sv. Crkve, pa ste uz velike napore u ovo teško doba sagradili doličan župski stan i podigli lijepu župsku crkvu, Ordinarijat sa svoje strane ocjenjujuć Vaš blagoslovljeni rad u oba smjera odaje ovim  priznanje Vašoj revnosti i apostolskoj djelatnosti, pa Vas u to ime imenujemo z a č a s n i m p r i s j e d n i k o m d u h o v n o g s t o l a s pravom da možete u znak odlikovanja nositi ljubičasti pojas.  Nastojte i nadalje, da djelujete s neumanjenom revnošću u započetom smjeru. Bog s Vama!“   Don Martin je kao župnik i ka ritativno djelovao. Dokazi za takvo djelovanje nalaze se u arhivu za 1929. godinu, kada je izbila velika svjetska ekonomska kriza. Odgovarajući na don Martinovu molbu od 8. veljače,  biskup je 19. veljače dopustio rotimskom župniku, da se umjesto za crkvu kupi milostinja za siromašne u župi do 1. srpnja 1929. godine. Kao svoj doprinos za siromašne župljane župe  Rotimlja Ordinarijat je darovao 800 dinara. Don Martin je Ordinarijatu 2. travnja iste godine  poslao izvještaj o skupljenoj milostinji za siromašne te zahvaljujući Ordinarijatu na pomoći „ u ime sirotinje “   kaže da je pred Uskrs podijelio najpotrebnijima 300 kg brašna. Kroz nekoliko daljnjih godina ne susrećemo nekih posebnih vijesti ni o don Martinu ni o župi Rotimlj a. Jedino što se može istaknuti za ovo vrijeme je st nabavka postaja križnog puta i kipa Gospe Lurdske. Postaje križnog puta nabavljene su krajem 1933. , a kip Gospe Lurdke, kojeg je darovao neki umjetnik iz Slovenije, početkom ožujka 1935. godine. Iste te godine neki su se župljani žalili na don Martinov rad u župi. Don Martinu ova  pritužba nije    bila draga, ali nama danas dobro dođe da možemo nešto više saznati o pastoralnom radu, inače „šutljivoga“ don Martina. Pismo je stiglo na Ordinarijat bez datuma i anonimno a tobože su ga potpisali „svi seljaci župe Rotimlja“. U pismu su tražili da se don Martin premjesti s Rotimlje te da se imenuje župnikom don Jure Vrodljak ili don Ante Romić za koje su anonimni tužitelji smatrali da će u narodu razviti vjerske i „druge stvari jerbo smo mi ovđe izmiješani narod od 4. vjere trebamo malo i drugih savjeta sem vjerskije “ . Don Martinu su također prigovarali da djecu ne uči vjeronauk, da ne ide u školu i da im ne govori mise po grobljima te da je uopće „za današnje vrijeme nemaran “ . Don Martin je odgovorio da se raspitivao tko bi mogli biti njegovi tužitelji u m  jesnoj zadruzi gdje je našao nešto naroda te da su se svi „čudili i zgražali, zagonetku riješiti nijesu mogli“. S obzirom na vjeronauk u školi  pisao je da mu je „sigurno iza opremanja bolesnika na  prvom mjestu katekiziranje u školi u Rotimlji, koje revno i   savjesno vršim ne samo svakoga petka nego katkada i u druge dane, kad je učitelj zapriječen“. U pogledu negovorenja svetih misa po grobljima, zbog čega je također optužen, kaže da je svete mise po grobljima u svečane dane slavio samo prve godine kad je do šao u župu iz razloga da bolje upozna narod. Poslije je to sasvim ukinuo, „osim ako je bio poseban razlog“, poučen iskustvom s Trebinje kako mise po selima „štetno djeluju
Related Search
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks