Ekološka poljoprivreda indikator društvenih vrednota - PDF

Description
DOI /sip UDK: : Prethodno priopćenje Ekološka poljoprivreda indikator društvenih vrednota Jelena Puđak Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Nataša Bokan

Please download to get full document.

View again

of 18
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Arts & Architecture

Publish on:

Views: 5 | Pages: 18

Extension: PDF | Download: 0

Share
Transcript
DOI /sip UDK: : Prethodno priopćenje Ekološka poljoprivreda indikator društvenih vrednota Jelena Puđak Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Nataša Bokan Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu SAŽETAK U svjetlu sve obimnijih lokalnih i globalnih ekoloških problema, potrebno je identificirati društvene momente koji čine i/ili izrastaju iz tih problema. Jedan od tih momenata jest proizvodnja hrane kojom se kroz konvencionalnu poljoprivredu doprinijelo okolišnim i društvenim problemima. Ekološka poljoprivreda je alternativni pristup proizvodnji hrane koji implicira određene društvene odnose te odnose prema prirodi i tehnologiji. Iako konvencionalni način uzgoja hrane u svijetu i dalje prevladava, ekološka poljoprivreda se ubrzano širi, kao praksa zdravijeg življenja, kao strategija preživljavanja ruralnog (a ponegdje i urbanog) stanovništva i kao svjetonazor. Iz kojih to činjenica, u kojim oblicima i s kojim implikacijama izrasta ekološka poljoprivreda pitanja su na koja pokušavamo barem započeti odgovarati u ovom radu. Također, navest ćemo ekološke, ekonomske i sociokulturne dobrobiti ekološke poljoprivrede koje bi danas, zbog neizmjerne i dubinske devastacije okoliša, trebale biti aktualnije nego ikad. Razmotrit ćemo na koji način je ekološka poljoprivreda dio šireg, alternativnog društvenog pokreta i stila življenja. Na kraju donosimo pregled stanja i mogućnosti ekološke poljoprivredne proizvodnje u svijetu i u Hrvatskoj. Zaključit ćemo rad s dvije konstatacije. Zbog paradigmatske odanosti profitno orijentiranom konzumerističkom društvu, prihvaćanje ikakve alternativne ideje i/ili prakse je sporo i u pravilu neprihvatljivo. No, ekološka proizvodnja hrane je ipak ekonomska i društvena djelatnost i društvena vrednota koja doživljava ekspanziju, stoga ju je važno, teorijski i društveno prepoznati te pozicionirati. Ključne riječi: ekološka poljoprivreda, održivost, poljoprivredna proizvodnja, konvencionalni uzgoj, alternativni društveni pokreti. Uvod Unatoč dugoj tradiciji ruralne sociologije u Hrvatskoj, tema proizvodnje hrane kao društveno, sociokulturno i ekološko pitanje mahom je zanemareno. Kloppenburg Copyright 2011 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana All rights reserved 137 , 49 (2011) 190 (2): (1991.) tvrdi da bi ruralni sociolozi trebali biti aktivni agenti u konstrukciji alternativne poljoprivredne tehnoznanosti što je po njegovom mišljenju ključni preduvjet za razvoj alternativne poljoprivrede. No, (ruralni/e) sociolozi/ginje u Hrvatskoj ne istražuju proizvodnju i konzumaciju hrane, a ni alternativni način razmišljanja o hrani i njezinoj proizvodnji, čime propuštaju kritički komentirati i valorizirati trenutno stanje toga aspekta poljoprivredne proizvodnje i hrane uopće. Društvene promjene koje se događaju na tom području tako ostaju nezabilježene i znanstveno marginal(izira)ne, stoga ćemo posvetiti pažnju nekim aspektima ekološke poljoprivrede kako bi doprinijele sociologizaciji ove teme. O ekološkoj poljoprivredi potrebno je i korisno govoriti u okviru održivosti, koja se bez obzira na dileme i prijepore oko opsega i dosega samog pojma, smatra društveno poželjnim ciljem. Tako je barem u zemljama, zajednicama i među pojedincima/kama koji promišljaju o posljedicama ukupnog društvenog djelovanja i smjera razvoja. Ekološka poljoprivreda je jedan od konstitutivnih elemenata ideje održivosti. Prvo, ekološka dimenzija ekološke poljoprivrede predstavlja kritičko promišljanje dosadašnjeg, a ponajprije suvremenog poljoprivrednog razvoja koji se zasniva na intenzivnom korištenju (neobnovljivih) resursa i upotrebi kemikalija u proizvodnji hrane. Danas su poznati i dokazani štetni učinci konvencionalne, intenzivne poljoprivrede, a s druge strane višestruke koristi od ekološke 1. Naime, čitava industrija kemijskog gnojenja tla je započela od zaključka Justusa von Liebiga, znanstvenika koji je prvi objavio da dušik, fosfor i kalijev karbonat (NPK u današnjoj kemijskoj poljoprivredi) hrane biljke i uvjetuju njihov rast, te koji je nakon deset narednih godina istraživanja zaključio da tajna gnojenja ipak leži u humusu, a ne u tih nekoliko kemijskih elemenata, no već je bilo kasno za korekciju njegovog znanstvenog zaključka na temelju kojeg je industrija kemikalija već solidno zarađivala prodajući kemijsko gnojivo (Tompkins i Bird, 1998.). 138 Ekološku poljoprivredu se također može/mora promatrati kroz prizmu društvenih vrednota. Postmaterijalističke vrednote društva koje više vrednuje zaštitu okoliša od privrednog rasta, koje ne pokušava stvoriti blagostanje pod cijenu rizika i kojem je najvažnije da je zadovoljen ljudski rad, a ne privredne potrebe (Cifrić, 1994.) podupiru ideju ekološke poljoprivrede u čitavom kompleksu njezinih potencija, ekoloških, ekonomskih i sociokulturnih. U radu ćemo, nakon kratke sociološke interpretacije ekološke poljoprivrede, predstaviti ekološke, ekonomske i sociokulturne dobrobiti i dobiti ekološke poljoprivrede. Zatim ćemo opisati na koji način je ekološka poljoprivreda dio šireg, alter- 1 Šimleša (2010.) u svojoj knjizi Ekološki otisak: kako je razvoj zgazio održivost navodi niz istraživanja koja pobijaju mitove o neproduktivnosti ekološke poljoprivrede i pokazuju mnogostruke prednosti po zdravlje čovjeka, okoliša, a posredno i ekonomije. J. Puđak, N. Bokan: Ekološka poljoprivreda indikator društvenih vrednota nativnog društvenog pokreta, i stila življenja. Na kraju donosimo pregled stanja i mogućnosti ekološke poljoprivredne proizvodnje u svijetu i u Hrvatskoj. Što je ekološka poljoprivreda? Sociološka interpretacija Ekološka poljoprivreda, koja je izvan granica Hrvatske poznatija pod nazivom organska (engl. organic agriculture), je najjednostavnije rečeno poljoprivredna metoda koja proizvodi hranu iz zdrave i cjelovite zajednice zemlje i biljaka bez upotrebe mineralnih gnojiva, GM organizama, pesticida i drugih sintetičkih kemijskih preparata. Ekološka poljoprivreda dugoročno poboljšava kvalitetu tla i doprinosi povećanju biološke raznolikosti. Međutim, smatramo kako ekološka poljoprivreda nije samo poljoprivreda (proizvodnja hrane), koja je ekološka. Pored uže definiranih poljoprivrednih tehnika i metoda, u ekološkoj poljoprivredi se ogleda postmoderni svjetonazor, stil života, te dio šireg društvenog pokreta kojim se ukazuje na potrebu i mogućnost korjenitih promjena u svim sferama društva, u cilju povećanja kvalitete života za sve ljude. Ekološka poljoprivreda je stoga i jedna od temeljnih egzistencijalnih ljudskih djelatnosti u kojoj se ogleda integralna održivost, pa taj oblik poljoprivrede spada pod krošnju održive poljoprivrede. Nije riječ o tehničkim aspektima nego o antropološkom odnosu čovjeka prema Zemlji (Cifrić, 2003.:9). No, krenimo redom. Nakon Drugog svjetskog rata zamah uzima danas prevladavajuća, konvencionalna poljoprivreda. Kompanije koje su proizvodile sintetičke kemikalije za vojne potrebe, pred gubitkom tržišta okreću se novim potrošačima poljoprivrednicima (Motik i Šimleša, 2007.). Farmaceutske kompanije tada počinju nuditi cijeli spektar toksičnih kemikalija u obliku pesticida 2, hormona rasta, mineralnih gnojiva i dr., čija primjena u kombinaciji sa teškom mehanizacijom i intenzivnim navodnjavanjem, daje vrlo visoke prinose. Tako je započelo doba u razvoju poljoprivrede koje je kasnije nazvano zelena revolucija. Tehnologija i kemijski poljoprivredni preparati su izvezeni u nerazvijene zemlje s ciljem (ili izlikom) zaustavljana gladi. Pored navedenog, siromašnima je ponuđeno i genetski modificirano sjeme žitarica koje daje obilat urod, dok je istovremeno otporno na pesticide. Nije trebalo proći dugo vremena da bi se uočile nuspojave ovog instant lijeka za glad, siromaštvo i posrnulu industriju. Ponovo, negativni efekti intenzivne poljoprivredne proizvodnje koja se proširila globalno, nisu bili vidljivi samo na oranicama. Iako korijene ekološke poljoprivrede možemo tražiti i ranije u prošlosti 3, jedan događaj (točnije knjiga), bio je zaslužan za podizanje svijesti, i povećanje brige za hranu 2 U koje potpadaju insekticidi, herbicidi, fungicidi i drugi. 3 Pokret ekološke poljoprivrede započinje 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća kao reakcija na sve veće oslanjanje poljoprivredne proizvodnje na sintetička gnojiva. Mineralna gnojiva 139 , 49 (2011) 190 (2): koju jedemo, i način na koji je proizvodimo. Radi se o publikaciji knjige Tiho proljeće američke znanstvenice Rachel Carson godine. Autorica u knjizi potanko izlaže i dokazuje negativan utjecaj pesticida na okoliš (s naglaskom na ptice), te iznosi oštru kritiku na račun kemijske industrije ih godina je dakle već jasno da intenzivna poljoprivreda sa svime što uz sebe veže, ima snažan negativan utjecaj na prirodu, te posljedično i na ljude. Današnja konvencionalna poljoprivreda uzrokuje: eroziju (odn. opustinjavanje) tla, zagađenje tla i podzemnih voda, gubitak humusa i smanjenje plodnosti tla, smanjenje biološke aktivnosti u tlu, te rastuću ovisnost o korištenjem istih kemijskih preparata koji su do problema doveli. Pored toga, konvencionalna poljoprivreda sa svim popratnim sadržajima velik je izvor emisija stakleničkih plinova 5, te je ovisna o fosilnim gorivima (za tešku mehanizaciju te proizvodnju pesticida i mineralnih gnojiva), što je sve zajedno čini neodrživom. Dakle, posljedicama smanjivanja mogućnosti tla da kontinuirano proizvodi hranu, narušavanja stabilnosti ekosustava, doprinošenju klimatskim promjenama, teškim zdravstvenim (a često i smrtonosnim!) posljedicama za ljude, nije kraj 6. Danas je jasno kako konvencionalna, odnosno intenzivna poljoprivreda ima sociokulturne i ekonomske implikacije, posebice vidljive u većini zemalja svijeta 7 (majority world). Tranzicija s tradicionalne poljoprivrede, u kojoj je proizvodni ciklus u potpunosti zatvoren, na intenzivnu poljoprivredu, koja zahtjeva stalni unos sirovina izvana, dovodi do široko rasprostranjene pojave kreditnih zaduživanja na selu. Mali seljaci/ poljoprivrednici tako često ulaze u dugove koje kasnije ne mogu vratiti, što dovodi do gubitka zemlje. S druge strane, mnogi mali seljaci/poljoprivrednici ekonomski 140 stvorena su tokom 18. stoljeća, bazirala su se na superfosfatima i amonijaku, te su se masovno proizvodila Haber-Bosch metodom razvojenom tijekom Prvog svjetskog rata. Ova rana gnojiva su bila jeftina, snažna i jednostavna za transport. Sličan napredak desio se u 40-ima u razvoju kemijskih pesticida, pa se čak cijelo desetljeće naziva era pesticida. 4 Iako je nakon objavljivanja knjige autorica bila metom mnogih kritika, čak i prijetnji od strane farmaceutskih, kemijskih i agrotehničkih korporacija, utjecaj knjige bio je globalan, i doveo je do nekih konkretnih zakonskih mjera na području SAD-a. Tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy naredio je savjetodavnom Odboru za znanost da istraži Carsoničine tvrdnje. Istraga je potvrdila rezultate do kojih je autorica došla u svojim istraživanjima, što je rezultiralo trenutačnim stupanjem na snagu zakona o regulaciji kemijskih pesticida. 5 Moderna/konvencionalna poljoprivreda u velikoj mjeri doprinosi emisiji stakleničkih plinova odgovorna je za 14% ukupnih godišnjih emisija, a uključujući deforestaciju zbog širenja poljoprivrednog zemljišta odgovorna je za narednih 19%.Od izravnih poljoprivrednih emisija stakleničkih plinova, mineralna gnojiva doprinose s 38%, a stočarstvo s 31% (De Schutter, 2010.). 6 Spomenimo samo par primjera: samo svkaka tona mineralnih gnojiva proizvede čak 5 tona CO 2, WHO procjenjuje kako je barem 3 milijuna ljudi godišnje otrovano pesticidima, od čega više od umre, uglavnom u siromašnim zemljama. (Motik i Šimleša, 2007.) 7 Upotrijebile smo termin majority world (ponekad se piše velikim početnim slovima) zbog zastarjelosti i negativne konotacije dosadašnjih termina zemlje u razvoju (developing countries) i zemlje Trećeg svijeta (Third World countries). Termin nosi ideju da kada se govori o siromašnijim ili deprivilegiranijim zemljama treba imati na umu da one zaiste čine većinu svjetske populacije. J. Puđak, N. Bokan: Ekološka poljoprivreda indikator društvenih vrednota stradavaju radi padanja cijena što je rezultat ukupne povećane proizvodnje. Istovremeno povećani stupanj mehanizacije koja dolazi ruku pod ruku sa intenzivnom poljoprivredom na većim farmama smanjuje mogućnosti rada i zaposlenja u ruralnoj ekonomiji. Bogatiji seljaci/poljoprivrednici također imaju bolji pristup zemlji i kreditima, te na taj način intenzivna poljoprivreda povećava jaz između bogatih i siromašnih, odnosno povećava klasne nejednakosti. Ovakve novostvorene ekonomske teškoće dovele su do povećane migracije seljaka/poljoprivrednika bezzemljaša sa sela u grad. Jednako tako neke su regije bile spremnije za adaptaciju na intenzivnu poljoprivredu (radi političkih i/ili geografskih razloga), pa dolazi i do povećanja međuregionalnih razlika. Poznata znanstvenica i aktivistica Vandana Shiva posvetila je život raskrinkavanju svih negativnih implikacija koje je Zelena revolucija imala na okoliš i društvo u Indiji. Multinacionalne korporacije koje su istovremeno vodeće farmaceutske industrije i industrije za proizvodnju sjemena, Shiva dovodi u vezu sa destrukcijom okoliša, biološkom i kulturnom entropijom, te kršenjem ljudskih prava u siromašnim zemljama 8. Monokulturni uzgoj, kemizacija poljoprivrede, GM usjevi i biopiratstvo imaju posljedice u socioekonomskoj sferi osiromašenje ruralnog stanovništva i njihova ovisnost o resursima proizvedenim u kemijskoj ili biotehnološkoj industriji, no također imaju posljedice i u sociokulturnoj sferi zanemarivanje i zaboravljanje tradicionalnih znanja, gubitak starih sorti, gubitak kulturnih obrazaca tradicijske kulture zbog nadavanja profita kao jedinog principa djelovanja (ekonomskog, pa i društvenog), gubitak zajedništva i solidarnosti u lokalnim zajednicama, devitalizacija ruralnog stanovništva i opća deruralizacija prostora čime se gubi i zaboravlja autohtonost i kulturna baština, jezik, a ono što nastaje je često monokultura ne samo usjeva, već i kulture. Ukratko, krajnja i sveobuhvatna posljedica jest gubitak identiteta. Ekološka poljoprivreda ima metode, načela i ciljeve holističke po karakteru, kojima obuhvaća od mjera i metoda obrade zemlje i uzgoja bilja i životinja, do socijalnog i intelektualnog položaja seljaka u društvu. To je sustav gospodarenja koji teži etički prihvatljivoj, ekološki čistoj, socijalno pravednoj i gospodarski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji. Slažemo se sa Cifrićem kada tvrdi da ekološka poljoprivreda nije samo poljoprivredna proizvodnja, nego pretpostavlja sasvim određen socijalni sustav društvo, koji u sebi ima ne samo razvijenu racionalnu 8 U većini svojih knjiga i članaka, Shiva posebnu pažnju posvećuje biopiratstvu. Biopiratstvo predstavlja korporativnu krađu autohtonih (biljnih) sirovina i tradicionalnog znanja o korištenju tih sirovina koja je omogućena i legalizirana putem skupa zakona o intelektualnom vlasništvu nad živim oblicima (TRIPs), a koje su zemlje primorane implementirati i poštovati kroz članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Rezultat je stavljnje patenata na cijeli niz autohtonih biljaka i biljnih svojstva koji su se stoljećima koristili u tradicionalnoj poljoprivredi i medicini, nakon čega je siromašnim seljacima u također siromašnim zemljama onemogućeno njihovo korištenje i slobodna razmjena sjemena radi kršenja autorskih prava. Najpoznatiji primjeri biopiratstva su indijsko drvo Neem, i rijetka sorta riže basmati. 141 , 49 (2011) 190 (2): dimenziju primjene najnovijih znanja u poljoprivrednoj proizvodnji i preradi, nego i sustav vrednota (etičkih i estetskih) koji legitimiraju takvu proizvodnju i moralne postupke (Cifrić, 2003.:13). Tako primjerice krovna organizacija pokreta ekološke poljoprivrede (IFOAM) 9 kao glavni cilj ekološke poljoprivrede navodi: Ekološka poljoprivreda je sustav produkcije koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima, a ne na korištenje izvanjskih kemikalija sa štetnim posljedicama. Ekološka poljoprivreda kombinira tradiciju, inovaciju i znanost u svrhu dobrobiti za okoliš i kako bi promovirala pravedne odnose i veću kvalitetu života svih koji su uključeni. Ovo nas dovodi do još jedne bitne odrednice ekološke poljoprivrede. Naime, raširena predrasuda o ekološkoj poljoprivredi jest da je ona jednaka tradicionalnoj poljoprivredi, te da je iz istih razloga neekonomična, radno (pre)intenzivna, nepouzdana (radi navodne veće podložnosti vremenskim i drugim utjecajima), te neprihvatljiva modernom (visoko)obrazovanom čovjeku. Ekološka poljoprivreda je koncept poljoprivredne proizvodnje koji je mnogo složeniji i čija bit nije samo u izostavljanju agrokemikalija, već u sveukupnom gospodarenju kojim je to moguće postići. Isto tako, ona nije niti povratak na staro, povratak na poljoprivredu naših djedova i baka. Naprotiv, ekološka poljoprivreda dio je suvremene poljoprivredne proizvodnje, trgovine i agronomske znanosti, te se i temelji na njenim najnovijim spoznajama i dostignućima. Vratimo se održivosti. Pojavljuju se mnogi pristupi poljoprivrednoj proizvodnji koji za cilj imaju postizanje veće održivosti i od predindustrijskog i od industrijskog poljoprivrednog sustava. Ti pristupi uključuju biodinamiku, lokalnu okolišno osjetljivu poljoprivredu, organsku proizvodnju, permakulturu, i dr. Ideja održive poljoprivrede ne znači potpuno izbacivanje tehnologija i poznatih praksi. Ako neka tehnologija doprinosi poboljšanju produktivnosti, a ne uzrokuje nepopravljive štete za okoliš, onda je vjerojatno da ta tehnologija nosi neke održive dobrobiti. Poljoprivredni sistemi koji uvažavaju ove principe također uključuju i mnoge funkcije unutar lokalne zajednice i ekonomije. Sustav održive poljoprivrede istovremeno proizvodi i hranu i druga dobra za farmere i tržište, ali i doprinosi javnom dobru u obliku čiste vode, biološke raznolikosti, pohranjivanja ugljika u tlo, prevencije poplava, obnovljivosti podzemnih voda, te turizma. 142 Kako održiva poljoprivreda želi što bolje iskoristiti prirodna dobra i usluge, potrebno je da tehnologije i prakse budu lokalno adaptirane i prilagođene mjestu. Takve tehnologije i prakse poteći će iz povjerljivih odnosa utjelovljenih u novim društvenim organizacijama, i novom horizontalnom i vertikalnom partnerstvu između institucija i pojedinaca. Poljoprivredni sistemi sa visokom razinom društvenih i 9 Ekološke poljoprivredne metode međunarodno su regulirane i zakonski unaprijeđen od strane mnogih država, a baziraju se uglavnom na standardima koje je postavila Međunarodna federacija pokreta organske poljoprivrede (International Federation of Organic Agriculture Movements IFOAM), krovna organizacija za organsku poljoprivredu osnovana godine. J. Puđak, N. Bokan: Ekološka poljoprivreda indikator društvenih vrednota ljudskih potencijala sposobniji su za inovaciju i prilagodbu u novonastalim situacijama poput klimatskih promjena, ili promjena u društvenoj potražnji. Osnovni cilj ekološke poljoprivrede je optimizirati zdravlje i produktivnost međusobno ovisnih zajednica živih organizama tla, biljaka, životinja i ljudi, te se nastoji smanjiti onečišćenje okoliša i prirode, stvoriti nove socijalne i gospodarske odnose te novi odnos čovjek-priroda. Međutim, kako Cifrić (2003.) upozorava, iako je ekološka poljoprivreda uvijek održiva, nije svaka održiva poljoprivreda i ekološka (koja je samo jedna njezina varijanta). Ipak u kontekstu održivosti, organska se po
Related Search
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks